četvrtak, 17. listopada 2013.

Ecce nova facio omnia!

"Evo, sve činim novo!" 
(Otk 21, 5)

Ako čovjek nije u Duhu Božjemu, ako ne hodi s Bogom kroz život, tada ne može ni vjerovati da Bog doista i u naše vrijeme čini sve novo!

Čovjek je sklon svoj pogled upirati u zla ovoga svijeta. O da, često čovjek tako čini. Zaokupljenost zlom i zloćom čini da oči čovjekova srca ne zapažaju veličanstvena djela Tvorca, koji se svakodnevno, nama na očigled, obznanjuje. Nerijetko čovjek samoga sebe degradira kao biće, kao vrhunac Božjega stvaranja. Razlozi tomu bivaju raznovrsni. Jedan je od tih razloga i čovjeka prošlost, čije teške lance vuče iz dana u dan i teško ih se oslobađa. Ali poznaje čovjekova duša svoga Tvorca još od trenutka stvaranja i uvijek nas potiče da se duhom uzdižemo k Njemu. Poslušati vapaj svoje duše znači početak hoda Božjim stazama koje nisu lake, ali je lijepo hoditi njima. Tvorcu pripada naša prošlost, naša sadašnjost i naša budućnost. On jedini čini sve novo. Ne kaže On da je činio ili da će činiti, već da čini. On to čini sada, u ovom trenutku. Prepoznati Boga kao stvarnost, čak i kao našu ljudsku stvarnost, ne neku daleku i nedostižnu, čini nas novima i vodi nas putem svetosti...do naše jedine, vječne Domovine.

In unitate orationis!

Discipula Domini

Nema komentara:

Objavi komentar

Ako želite ostaviti komentar na post, svakako se potpišite radi lakšeg snalaženja u komentarima.