utorak, 22. listopada 2013.

Susret

Često razmišljam o čovjeku zvanom Današnji Čovjek. Često ga promatram. Promatram ga u dućanu, na cesti, u tramvaju, na poslu, u kafiću; gdje god imam priliku promatrati, ja ga promatram...a ubrzo zatim i o njemu razmišljam. Nerijetko se dogodi (osobito u posljednjih nekoliko mjeseci) da s tim Današnjim Čovjekom malo i popričam. I moram priznati da Današnji Čovjek, ma gdje god on bio, uvijek o sebi odašilje istu poruku. Ta je poruka sadržana u snažnoj i dubokoj želji za Susretom. Ipak, Današnji ga Čovjek rijetko ostvaruje, budući da ga progone i sustižu mnoge ispraznosti: obveze, posao, mlakost, lijenost, u konačnici, nedostatak ljubavi za taj Susret.


Postoji jedan Susret koji u vremenu kada se događa postaje potpuno bezvremenski. U tom Susretu zastaje vrijeme, nestaje prostor, na trenutak jenjavaju sve ljudske muke i trpljenja, a otvara se jedna veličanstvena spoznaja - taj se Susret uistinu zbiva, a jedan od sudionika toga Susreta jesam i ja, neznatan i tako ništavan čovjek. Ipak, i u tom Susretu taj dio ljudskosti postaje sasvim nevažan. Taj se Susret zove Euharistija.


Da. Euharistija. Vidite, to je Susret za kojim Današnji Čovjek (to smo svi mi) jednostavno vapi. I taj se vapaj probija kroz svaki atom čovjekova bića. On tako silovito, a opet tako tiho kida sve spone čovjekova ponosa i oholosti, i viče: "Žudim za Susretom!" Ljudska duša doslovno vrišti...jer gladuje, a Susreta nema. Čovjek u tolikim situacijama svjedoči svojoj "preobilnoj praznini" da čak i sama praznina vapi za tim Susretom, za susretom sa Živim Bogom. Ponavljam, susret sa ŽIVIM BOGOM. A kada se taj Susret čovjeka i Boga zaista i dogodi, tada i ljudskom srcu biva obznanjeno da Gospodinova ljubav ne poznaje granice. Bog ide do kraja! Ako ste pomislili da je drvo križa ono posljednje, ono krajnje, nešto iznad čega se više ne ide, moram vam reći da Bog pomiče granice do te mjere da sama sebe čovjeku daje u, pazite sad, malom, bijelom, tako često obescjenjenom, nedostojno primanom i nepoštivanom euharistijskom kruhu! Bog te granice pomiče svaki dan. Zašto? Zato što nas ljubi...a Bog kad ljubi, on ljubi do kraja.


Stoga...
Idi i susretni se s Njim.
Idi i budi pred Njim čovjek.
Idi i reci Mu: "Gospodine, samo sam čovjek!"
Idi i posveti Mu se do kraja.
Idi i gledaj u Njega.
Idi i primi Ga u dubokoj poniznosti,
strahopoštovanju
i dostojanstvu.

Discipula Domini

Nema komentara:

Objavi komentar

Ako želite ostaviti komentar na post, svakako se potpišite radi lakšeg snalaženja u komentarima.