utorak, 19. studenoga 2013.

Non serviam!



"Non serviam!" "Neću služiti!" Riječi su to oca laži, ubojice ljudskoga roda od samoga početka, riječi koje su značile jednu radikalnu i kobnu promjenu. Riječi su to koje su u potpunosti preusmjerile povijest svijeta u nekom drugom smjeru. Te su riječi postale otvoreni poziv na tešku i mukotrpnu borbu. Ali dok Zli čovjeka potiče na borbu "ognjem i mačem" (kako se to nekad radilo), na borbu protiv svega što je Božje, Tvorac neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga poziva i potiče na jednu drugu borbu - duhovnu borbu.

Odbivši služiti jedinomu Bogu i pobunivši se protiv Njega, serafin Lucifer postao je Njegov najveći mrzitelj i neprijatelj. No, to nije dovoljno. Potrebno je i krunu Božjega stvaranja, čovjeka, potaknuti da se pobuni protiv Boga i tako njegovu dušu strovali u bezdan beznađa. Ne treba, dakako, spominjati kako se taj isti serafin uvijek služi jednim iznimno mnoćnim oružjem - LAŽIMA. Događaji koji se u posljednje vrijeme odigravaju u našoj Domovini uvelike me podsjećaju na taj sudbonosni "non serviam". 

Referendum. Riječ koja se kroz posljednjih nekoliko tjedana izgovorila toliko puta da čovjek liježe s tom riječju u mislima i s njom ustaje. Društvene mreže vrište o referendumu. Mediji također. I na kraju se događa da čovjek ostaje zbunjen, osjeća strašan pritisak i gušenje. No, što se zapravo događa? Događa se da su ustale dvije vojske: jedna ratuje za Sotonu, a druga ratuje za Boga. Prva ratuje agresivnošću, uvredama, degradiranjima najniže vrste, svetogrđem i psihičkim vampirizmom, želeći obezvrijediti nešto što je stvorio BOG i nešto u čemu Bog iskazuje svoju stvarateljsku moć uopće - obitelj. S druge strane, ova potonja, Božja vojska, ratuje molitvom, krunicom, blagoslivljanjem, prikazanjima, a nerijetko i šutnjom. Na čelu te vojske korača cijelo Nebo. Stoga nimalo ne čudi da će svaka duša, koja je uronjena u samoga Boga i koja hodi u Duhu Istine, osjetiti kako se ta borba prelama na njegovim leđima. Ne guši čovjeka zapravo sama riječ "referendum"; guši ga sraz duhova, silina borbe koja se odvija. No, unatoč tomu, to nam je siguran znak da hodimo dobrim putem.

Vukovar. Kolona sjećanja i "Milanovićeva kolona". Koliko god ja nastojala svoje srce čuvati od navala nemira, a jezik od nerazboritih i Bogu nemilih riječi, teško mi se oteti dojmu kako trenutne vladajuće strukture, unatoč jasnim pokazateljima da NE RADE dobro, i dalje govore: "Non serviam"! Teško mi je povjerovati kako ti ljudi kolonu od 150 000 ljudi nazivaju "grupom ljudi", a da pritom mirna srca liježu u krevet. Teško mi je povjerovati u činjenicu da ti ljudi ustraju u svojoj oholosti, iako su plodovi njihova rada toliko jasni i toliko nejestivi...ma toliko truli.


No, u vrtlogu tih trvenja i mukotrpnih previranja, svatko je od nas stavljen u situaciju odabrati svoje "oružje". Uvijek je lakše i jednostavnije posegnuti za istim metodama borbe kojima se koriste mrzitelji Boga, čovjeka i Crkve, svi oni koji robuju vlastitoj oholosti. Uvijek je jednostavnije boriti se zlim jezikom. Ali Bog...koji vidi ono što mi ne vidimo, čiji pogled seže beskonačno dalje od naših pogleda, nudi nam sigurno oružje u borbi ne protiv krvi i mesa, već protiv duhova koji obitavaju u duhovnoj stvarnosti. Sigurna su oružja: molitva, Sveto Pismo, post, Euharistija, mrtvljenje samoga sebe, "ubijanje" vlastite oholosti, tišina, razmatranja, blagoslivljanja i ljubav prema neprijateljima. Ljubav slična onoj Ljubavi koja nije ljubljena.

Ne zaboravite, dragi čitatelji ovih redaka: Sotona je lažac. Ne želi da grijeh gledamo kao grijeh, ne želi da laž gledamo kao laž, već želi da u grijehu vidimo nasladu i ljepotu i da u toj laži vidimo istinu. Ne želi pokazati odvratnost svoga lica, pa se prikazuje kao anđeo svjetla. Ne želi da pred Bogom savijamo svoja koljena, već da se klanjamu duhu ovoga svijeta. Sotona ne može podnijeti da Bog PONOVNO pobjeđuje, on ne može gledati Njegovu pobjedu. I to je razlog zašto sve ovo čini. Ali...Bog pobjeđuje. I TO je jedina Istina.

A mi, sinovi i kćeri svjetla, služitelji jednoga i jedinoga Boga Trojedinoga, tražimo snagu u Gospodinu, u neprestanom sjedinjenju s Njim kroz Euharistiju i kroz neprekidnu molitvu. Tražimo oslonac i zaštitu u našoj nebeskoj Majci, Blaženoj Djevici Mariji, koja nas najbolje uči kako ljubiti Isusa, a ljubeći Isusa kako ljubiti i neprijatelja. Pouzdajmo se u zbor nebeskih anđela koji u ovom trenutku ratuju za nas, za spas naših duša. Recimo Gospodinu svaki dan: "Servio et serviam tibi, Domine...semper!" "Služim Ti i služit ću Ti, Gospodine...zauvijek!" 

In unitate orationis!

Discipula Domini 

nedjelja, 3. studenoga 2013.

Salue sancta Ceres



1526. godine jedan dubrovački pjesnik po imenu Jakov Bunić (Iacobus Bonus) u Rimu objavljuje maestralno djelo, točnije ep De vita et gestis Christi (O Kristovom životu i djelima).

Riječ je zapravo o epu koji u antičkoj maniri (forma epa, daktilski heksametar) donosi prepjev svih četiriju Evanđelja. Riječ je o djelu koje "pjeva" o Kristu, Njegovom životu i naučavanju, a povrh svega, donosi impozantan doktrinalni okvir Katoličke Crkve. Organiziran je u 16 pjevanja (riječ je o brojci od nešto više od 10 000 stihova); prvi dio sadrži 9 pjevanja nazvanih Chori (Korovi, prema 9 korova anđeoskih), a drugi dio sadrži 7 pjevanja nazvanih Dona (Darovi, prema 7 darova Duha Svetoga). Naravno, cijeli je ep pisan na latinskom jeziku :) i nije preveden na hrvatski jezik, izuzev nekoliko odabranih ulomaka čiji se prijevodi mogu pronaći u ciklusu Pet stoljeća hrvatske književnosti, točnije u svescima koji donose pregled najvažnijih hrvatskih latinista.

Ipak, ono što mene, čitajući spomenuti ep, ne ostavlja nimalo ravnodušnom jesu tzv. posvetne pjesme kojih ima zaista mnogo. Te su pjesme prožete dubokom katoličkom teologijom koju je, prema svemu sudeći, autor epa jako dobro poznavao. Ima pjesama posvećenih npr. Blaženoj Djevici Mariji, kao i Trojedinom Bogu. Međutim, posebno je lijepa pjesma posvećena svetoj Euharistiji. Zanimljivo je kako je inkorporirana u sam tekst epa, dok druge posvetne pjesme bivaju nekako odjeljenje od ostatka epskog teksta.

Donosim ovdje izvorni latinski tekst uz koliko-toliko uspješan slobodniji prijevod (moj osobni, dakako), iako je na hrvatski jezik teško pretočiti ljepotu latinskoga sadržaja. Stoga, ukoliko se među vama koji čitate ovaj blog, nalazi duša koja razumije latinski (pogotovo latinštinu kasnijih stoljeća), svakako preporučam čitanje na izvorniku.

Salue sancta Ceres, uno qua semina grano
Multa fluunt, aliis in terrae uentre peremptis,
Vna farina uenit gemino contrita molari
Vna fit alma Ceres, huius farragine grana
Multa uigent, unusque coit per uiscera sanguis,
Spiritus unus inest hoc magno in corpore Christi. 
Viuimus hoc omnes, hoc uno pascimur omnes.
Coniungit quot pacis amor, quot roborat artus,
Mutua tot sancto capiti sua membra cohaerent. 
Adsis, o, sacrosancta mihi communio uitae, 
Vniar hac tecum, tecum flagrantius urar.

Zdravo, Kruše sveti, kojem iz jednog zrna mnoga sjemenja
potječu, dok druga propadoše u utrobi zemlje.
Jedno brašno dvaput mljeveno kamenom biva,
i nastaje jedan uzvišeni Kruh; njegovim miješanjem
mnoga snažna niču sjemenja, i jedna se krv po utrobama združuje.
Jedan je duh prisutan u tom velikom tijelu Kristovu!
Po njem' svi živimo, po njem' se jednom svi hranimo.
Koliko se poveže ljubav prema miru, koliko tijelo snažnim biva,
toliko se u svetoj Glavi združi njenih zajedničkih udova.
Priteci mi, o presveta Pričesti života,
daj da se po njoj s tobom združim, da s tobom žarče izgaram.


Nije loše priupitati se malo "što je pjesnik htio reći". O komu ili čemu zapravo Bunić govori? Što se nalazi u pozadini ove pohvalnice presvetoj Euharistiji? 
Svakome od vas ostavljam na slobodu iz ovog, ponavljam, koliko-toliko uspješnog prijevoda iščitati smisao ili poruku :)

 Discipula Domini

petak, 1. studenoga 2013.

Mediator Dei i danas govori



Jedno me prošlotjedno iskustvo u jednoj zagrebačkoj crkvi potaknulo da ovdje iznesem nekoliko prigodnih riječi sadržanih u enciklici Mediator Dei pape Pija XII (1939. - 1958.). Iako je enciklika svjetlo dana ugledala 1947. godine, ne mogu se oteti dojmu kako je u mnogočemu sadržaj enciklike zapravo - suvremen i aktualan...usudila bih se reći - proročki.

8. I evo, ako se s jedne strane vrlo žalostimo što su u nekim krajevima smisao, poznavanje i nastojanje oko svete liturgije katkada manjkavi i gotovo nikakvi, s druge strane s velikom brigom, koja nije bez bojazni, opažamo da se neki zanose za novostima više nego treba te da se udaljavaju s puta zdrave nauke i razboritosti. Oni, naime, svojemu nastojanju i želji za obnovom svete liturgije više puta miješaju načela koja teoretski ili stvarno dovode u opasnost ovaj sveti posao, a katkada ga i kaljaju zabludama koje zadiru u katoličku vjeru i asketske nauke.

Što je liturgija?
Zato je u svakom liturgijskom činu zajedno s Crkvom prisutan i njezini božanski Utemeljitelj. Prisutan je Krist u uzvišenoj žrtvi oltara i u osobi svoga službenika, i osobito pod Euharistijskim prilikama; prisutan je u sakramentima svojom snagom, koju u njih izlijeva kao u djelotvorna sredstva posvećenja; prisutan je napokon kod molitava i hvala upravljenih Bogu po onoj riječi: »Gdje su dvoje ili troje udruženi u moje ime, ondje sam ja među njima« (Mt 18, 20). Sveta je liturgija, dakle, javno bogoštovlje, što ga naš Otkupitelj, glava Crkve, iskazuje nebeskome Ocu, i što ga društvo kršćanskih vjernika prinosi svome utemeljitelju i po njemu vječnome Ocu; da kažemo ukratko, ona je zajedničko javno bogoštovlje otajstvenoga Tijela Kristova, to jest Glave i njegovih udova.

Pretjeranost vanjskog štovanja
25. Radi toga se sasvim udaljavaju od pravoga i točnog pojma svete liturgije oni koji je shvaćaju samo kao vanjsku i osjetnu stranu bogoslužja ili kao neki ukrasni skup ceremonija. A nisu u manjoj zabludi ni oni koji je smatraju kao neku običnu zbirku zakona i propisa kojima crkvena hijerarhija zapovijeda kako će se vršiti sveti obredi.

39. Crkva je društvo, pa zato treba da ima svoju vlast i hijerarhiju. Premda svi udovi otajstvenoga tijela imaju ista dobra i teže k istome cilju, ipak nemaju svi istu vlast niti svi mogu vršiti iste čine. Božanski je Otkupitelj htio da njegovo kraljevstvo bude čvrsto oslonjeno na svetome redu kao na stalnome temelju...

K tome, kako već rekosmo, samo su oni (svećenici) označeni onim neizbrisivim pečatom po kojemu postaju slični Isusu Svećeniku; i samo su njihove ruke posvećene, da »što god blagoslove bude blagoslovljeno, i što posvete bude posvećeno i sveto, u ime Gospodina našega Isusa Krista«...

Nepromišljene zloporabe
59. Crkva je, o tome nema sumnje, živi sklop udova. I u onim stvarima koje se tiču svete liturgije Crkva raste, razvija se i napreduje, pa se upriličuje i prilagođuje potrebama i prilikama vremena, ali uvijek tako da njezina nauka ostane netaknuta i čitava. No svakako se mora osuditi nepromišljena smionost onih koji namjerno uvode nove liturgijske običaje ili opet oživljavaju već napuštene obrede koji se ne slažu s postojećim zakonima i rubrikama. A da se to i događa, časna braćo, to znamo i silno žalimo, i to ne samo u  neznatnim stvarima, nego i u vrlo važnima.


I za kraj...

66. Najveće blago i središte kršćanske vjere jest otajstvo presvete Euharistije, koju je ustanovio vrhovni svećenik Isus Krist, i koju zapovijeda da njegovi službenici u Crkvi neprestano obnavljaju.

Stoga...

...treba ponovno istaknuti, da svećenik zastupa narod samo utoliko što on predstavlja osobu Gospodina našega Isusa Krista, ukoliko je Glava svih udova i za njih se prikazuje; pa stoga pristupa k oltaru kao Kristov službenik, manji od Krista, ali veći od naroda (usp. sv. Robert Bellarmino, O Misi,II, 4). A narod, koji nikako ne predstavlja osobu božanskoga Otkupitelja, niti je posrednik — pomiritelj između sebe i Boga, ne može niti u jednome času imati svećenička prava.

A to znači da...

85. ...vjernici također prikazuju božansku žrtvu, samo na drugi način...

Ako malo pomnije pročitamo kako Pijo XII odgovara na pitanje što je liturgija, tada bi nam trebalo pred očima kao dan jasno sinuti da središte Euharistije nije ono što se danas nameće kao središte (čak potpuno suprotno "načelima" liturgije), već da je to središte sadržano u Isusu Kristu, Otkupitelju svijeta, Spasitelju čovjeka, Mesiji, Pomazaniku, Bogu Sinu, koji će i sutra biti prikazan na oltaru u tvojoj i mojoj najbližoj crkvi.

Discipula Domini