utorak, 31. prosinca 2013.

Laus, honor et omne decus



Još je jedna godina na izmaku. I umjesto svojevrsne sistematizacije raznih događaja i zbivanja, umjesto isticanja osoba koje su obilježile 2013. godinu, odstupit ću od te ustaljene prakse i zahvaliti Svemogućem i Trojedinom Bogu na svim primljenim milostima u protekloj godini. Želim Mu zahvaliti na svakom trenutku ovozemaljskoga života, na svakom danu u kojeg je On sama sebe unosio na ovaj ili onaj način. Želim Mu zahvaliti na svakom susretu koji obogaćuje, na svakoj novoj prilici što se ukazivala kroz situacije ili ljude. Hvala Mu na bolnim i teškim križevima koji pročišćavaju pogled srca i pokazuju koliko smo bez Njega ništavni. Kamo sreće da nam u srcu uvijek gori živa vatra Križa Kristova i duboka vjera da smo upravo po Križu najsličniji Njemu, kojeg odabrasmo za uzor i model življenja! Hvala Mu za svaku kap radosti u suhoći, za svaku ustrajnost u borbi, za utjehu u žalosti i za mir na uzburkanim valima života.

Hvala njoj, Presvetoj Djevici, čuvarici naših duša, našega duhovnoga blaga i svega što smo po njoj primili od njezina Sina. Hvala joj što hoda s nama na putu do Domovine.

A vama, dragi čitatelji ovoga bloga, poručujem: uvijek se opredjeljujte za put svetosti. Nije lako niti će biti lako. Ali s Kristom kao Kormilarom našega broda zvanog život ne možemo potonuti. Budimo sveti, budimo uronjeni u Boga kroz Presvetu Djevicu. Ako tako činimo, možemo biti sigurni kako će nam nadolazeća godina u mnogočemu biti plodonosnija, a plodovi što ćemo ih ubirati, Bogu ugodni.

Završit ću dijelom jedne pohvalne pjesme pjesnika o kojem sam ponešto pisala par postova niže.

Laus, honor summo et decus omne Patri,
Qui Throno Coeli sedet eleuato,
Quo fluunt nobis bona cuncta Christi
Fonte beato.

Hvala, čast i svaka slava Višnjemu Ocu,
koji sjedi na uzvišenom Prijestolju nebeskom,
od kojeg nam po blaženom izvoru Kristovu
sva dobra potječu.

(Jakov Bunić, De vita et gestis Christi)

I dalje zajedno u molitvi :)

Discipula Domini


utorak, 17. prosinca 2013.

Božić - blagdan koji nije za svakoga

Kako se ovaj tjedan bliži kraju, čovjekov um obuzimaju mnogobrojna pitanja: kada će se obaviti generalno čišćenje kuća, kakvi će se kolači peći i koliko će ih se vrsta peći, hoće li biti pečenoga i pohanoga mesa ili samo pečenoga ili pohanoga mesa, hoće li se za francusku salatu koristiti neka domaća majoneza ili ona koja bude na akciji... Teško li je čovjeku koji se ovakvo što pita! Neki se pak pitaju je li pošteno da mnogi ovoga Božića, u arkadijskoj idili svoga doma, blagdane dočekaju u zagrljaju svojih najmilijih, dok će oni, opterećeni samo tim pitanjem, blagdane dočekati sami, bez svog voljenog/svoje voljene. Naime, Božić je! Taj netko mora biti tu! U tom se trenutku rado spominjemo one iz Knjige Postanka: "Nije dobro da čovjek bude sam!" "Bože?! Halo? Gdje sam Ti ja u cijeloj toj priči!?" Poznato?
Ipak, jedno od daleko najtežih i najmukotrpnijih pitanja koje čovjek iz godine u godinu samom sebi postavlja, a nikako da sazna odgovor je ovo: hoće li ovoga Božića pasti snijeg ili će biti suho? Jer, zna se, Božić bez snijega nije Božić! U filmu "Sam u kući" snijeg uvijek pada i uz snijeg ugođaj je potpuno drukčiji! Ne znam zašto, ali ovo potonje, krajnje apsurdno i najsebičnije ljudsko pitanje podsjeća me na jedan artefakt zvan "Amerika". 

I dok se preispitujemo o tolikim ispraznim i trivijalnim stvarima koje nama, po svemu sudeći, čine Božić, a koje nam u pitanje dovode našu esencijalnost na planeti Zemlji, zanima me što se pitaju ovi ljudi:







Ma koga briga! Ovi ljudi nisu dio moje svakodnevice. To su ljudi koje ja ne poznajem, niti ih uočavam u svojoj bešćutnoj i sebičnoj okolini. Moja je sredina odviše sebična, bezosjećajna i lišena socijalne empatije da bi se osvrtala na životne situacije ljudi koje moje oči nikada nisu vidjele niti su mi znani. Ako ti ljudi već gladuju, neka prodaju Vatikan i neka nahrane te bijednike!

Hm...čini se da će Božić i ove godine zaobići ove ljude kojima je broj lampica i kuglica na boru, količina i vrsta mesa na blagdanskom stolu, snijeg ili ne-snijeg zadnja briga u životu. Ali znate što? Isus ove godine neće doći na naša vrata i neće tražiti utočište u našim upeglanim i farizejštinom okićenim domovima. Ne! On će ove godine svoje skrovište tražiti upravo kod ovih ljudi koje gledate na slikama. Da, k njima će CILJANO ići. I kod njih će ostati, s njima blagovati, kod njih se nastaniti, kod njih će se dogoditi toliko žuđeni Božić, dok ćemo se mi preispitivati pokazuje li naša vaga točan broj novopridošlih, a nepoželjnih kilograma.

Discipula Domini

P. s. Slike nisu moje autorske. Preuzete su s Gugla, heh!

nedjelja, 8. prosinca 2013.

Turbata est in sermone ejus...

Et ingressus angelus ad eam dixit: Ave gratia plena: Dominus tecum: benedicta tu in mulieribus. Quae cum audisset, turbata est in sermone ejus, et cogitabat qualis esset ista salutatio. Et ait angelus ei: Ne timeas, Maria: invenisti enim gratiam apud Deum. (Lk 1, 28-30)

Jan van Eyck, Anđeo Gabrijel u posjetu Djevici, 15. st.

S jutrom, u misao mi dođe poviše navedeni redak iz Lukina evanđelja: "...na tu se riječ ona smete..." S obzirom na to da Crkva danas slavi svetkovinu Bezgrešnog začeća Marijina, postade mi jasno odakle poticaj za promišljanje o tom retku. 

Marija, Majka Spasiteljeva, Bogorodica, Djevica, ona koja je u Bog našla puninu Njegove milosti, na anđelov se posjet i pozdrav - smela. Što znači da se smela? Latinski prijevod, koji u mnogočemu biva jezično konkretniji, koristi particip glagola turbare, tj. turbata est. To u prijevodu znači 'smesti se', 'zbuniti se'. Zamislite, anđeo Gabrijel dolazi nazaretskoj Djevici i pozdravlja ju: "Zdravo milosti puna! Gospodin s tobom. Blagoslovljena ti među ženama!" Pokušavam si predočiti taj prizor susreta Gabrijela i Marije. Zamišljam Mariju kojoj nije jasno što se sada to događa i što Gabrijelu znači to "milosti puna". To je bio trenutak Marijine smetenosti. Ali...zanimljivo je kako je to jedan jedini trenutak da se Marija zbunila, tj. smela. Nakon te iznenadne smetenosti, uslijedio je onaj ključni "fiat" - neka mi bude. Potpuno predanje, potpuno prihvaćanje Volje Božje. I iako se o Mariji malo toga iščitava iz evanđelja, ona tako ustrajno i postojano, tako sigurno i predano hoda putem vršenja Njegove volje...pa čak i do Kalvarije. I na Kalvariji je  mogla postavljati bezbroj pitanja koja se rađaju u ljudskom srcu. A što je ona činila? Šutjela je. I prihvaćala.
Marija se našla jedina dostojna u svoje krilo primiti Gospodina Isusa, Spasitelja svijeta. Marija je bila predodređena postati "zemaljski raj" za Spasitelja. Marija je odabrana postati Roditeljicom Krista, Roditeljicom Boga Sina. Koliko li joj je samo toga povjereno! Kolika li je to milost, da stvorenje postane raj u kojem Bog boravi 9 mjeseci! Neopisiva milost! Neizreciva milost!

Utecimo se Mariji...
Utecimo se njezinoj otvorenosti,
njezinoj predanosti,
njezinoj poniznosti,
njezinoj šutnji,
njezinoj brizi za duše,
njezinoj majčinskoj ljubavi prema čovjeku.

Discipula Domini