utorak, 21. siječnja 2014.

Diarium spirituale


Prije mnogo godina, iz nekih mladenačkih pobuda, počela sam pisati vlastiti dnevnik. Doduše, događalo se da moj "dnevnik" zapravo poprima obilježja mjesečnika, budući da se događalo da ništa ne zapisujem i po mjesec dana. No, s godinama, kako čitam stara bilježenja, uočavam koliko sam se kao ličnost profilirala i koliko sam u nekim stvarima odrasla. Međutim, kada sam se upustila u avanturu vođenja dnevnika, s vremenom sam uvidjela kako je on postepeno poprimao karakteristiku duhovnoga dnevnika. Tako više nije bilo potrebe zapisivati što se kada dogodilo i kako se to na mene odrazilo, već koliko me i kako Bog kroz određene trenutke života oblikovao i izgrađivao po svojoj mjeri. I znate što? Na kraju osjetite veliku zahvalnost na darovanim danima koji su iza vas.

Konačno, dogodilo se to da posljednjih mjeseci aktivno vodim samo diarium spirituale (kako sam ga sama prozvala), tj. duhovni dnevnik. Riječ je o vrsti dnevnika koji razbija sve predrasude o vođenju dnevnika uopće. Pisanje duhovnoga dnevnika ne sastoji se u zapisivanju svakodnevnih događaja kronološkim redoslijedom (tada bismo zapravo govorili o pisanju kronike). Smisao duhovnoga dnevnika jest bilježenje onih događaja i situacija koji su u nama pokrenuli ili potaknuli neku duhovnu misao ili su pak rezultirale ponekom duhovnom mišlju ili spoznajom na našu osobnu duhovnu izgradnju. Duhovni dnevnik "pamti" sva naša nadahnuća, spoznaje srca, dileme, rasprave s Bogom, osjećaje, blagoslove, primljene milosti i molitve Bogu upućene. Između ostalog, mnogi su sveci kroz povijest vodili duhovne dnevnike. I da ih nisu vodili, pitanje je bismo li danas o tim svecima i o duhovnostima koje su njegovali imali tolika saznanja. Nadalje, dnevnik je koristan i kod razmatranja svetopisamskih tekstova; nerijetko se, naime, događa da kroz meditaciju nad nekim biblijskim tekstom otkrivamo tko smo mi i tko je zapravo naš Tvorac. Zanimljivo je nakon nekog vremena, iščitavajući napisane retke, uočavati tu Božju nit koja se neprekidno proteže kroz naše dane.

I na kraju, iako će možda neki od vas pomisliti kako je vođenje (duhovnoga) dnevnika pomalo "ženska" stvar, upućujem vam svoj poticaj (neovisno o tome jeste li muškarac ili žena) da kupite (ili još bolje, da sami napravite) neku bilježnicu i da krenete bilježiti sve ono što je dio vašega duhovnoga života, tim više ako želite sustavno pratiti svoj put hoda s Gospodinom. Nije loše aktivnost vođenja duhovnoga dnevnika posvetiti nekom svecu s kojim ste posebno duhovno povezani (svoj sam osobno posvetila Presvetoj Djevici). Možda će upravo taj svetac biti vaš vjerni pratitelj na putu za Nebo.

Discipula Domini

"Tad Jahve odgovori i reče: 'Zapiši viđenje, ureži ga u pločice, da ga čitač lako čita" (Hab 2,2). Svi pažljivo bilježe i prate iznose poreza koji plaćaju. Bilo bi dobro bilježiti duhovne pokrete koje osjetimo kroz dan: mir, brigu, pogrešku ili način na koji mi je danas Bog progovorio. Vrlo je korisno zapisati navod iz Svetog pisma koji nas je posebno dotakao za vrijeme molitve. Zapišite blagoslove koje ste primili od Gospodina; zapišite i ono za što ga molite. Kada se nakon šest mjeseci vratite na ono što ste onda zapisali, vidjet ćete kako je Gospodin u međuvremenu uslišao vaše molitve. Uvidjet ćete da ste se riješili nečega što vas je mučilo i da polako rastete. Oni koji ozbiljno misle moliti trebaju voditi svoj duhovni dnevnik.

Robert DeGrandis, Pozvani na služenje

Nema komentara:

Objavi komentar

Ako želite ostaviti komentar na post, svakako se potpišite radi lakšeg snalaženja u komentarima.