petak, 6. lipnja 2014.

"Codex iuris canonici" i slobodni zidari


Prije nekog vremena naiđoh na jedan znanstveni članak Jure Brkana (Split, 2002.), koji govori o problemu (ne)spomena slobodnih zidara (masona) u Zakoniku kanonskog prava iz 1983. godine. Sam je naslov članka pobudio moje zanimanje o stavu Katoličke Crkve prema masonskim društvima (za koji sam mislila da mi je potpuno poznat pa ga nisam ni dovodila u pitanje). Za one kojima se ne da čitati ovih 20 stranica članka, evo o čemu se, ukratko, radi.

Dakle, Zakonik kanonskog prava iz 1917., kan. 2335., ističe stav KC-a o masonskim društvima, točnije, o "upisivanju" katolika u masonska društva. U spomenutom kanonu stoji:

Latinski: 
Can. 2335. Nomen dantes sectae massonicae aliisve eiusdem generis associationibus quae conta Ecclesiam vel legitimas civiles potestates machinantur, contrahunt ipso facto excommunicationem Sedi Apostolicae simpliciter reservatam.

Hrvatski:
Kan. 2335. Koji se upisuju u slobodnozidarsku sljedbu ili slična društva, koja rovare protiv Crkve i zakonitih svjetovnih oblasti, istoga časa upadaju u izopćenje, jednostavno pridržano Sv. Stolici.

Nadalje, dokument pape Pija IX. (Apostolska konstitucija) iz 1869. još je konkretniji. U njemu stoji:

Latinski:
Nomen dantes sectae Massonicae, aut Carbonariae, aut aliis eiusdem generis sectis quae contra Ecclesiam vel legitimas potestates seu palam, seu clandestine machinantur....

Hrvatski:
Koji se upisuju u masonsku ili karbonarsku sektu ili druge slične sekte koje, bilo otvoreno, bilo tajno, rovare protiv Crkve ili zakonitih oblasti...

Međutim, problem se javlja u pojednostavljivanju, tj. izostavljanju poviše spomenutog "nazivlja" u Zakoniku kanonskog prava iz 1983. (dakle, postkoncilsko razdoblje), kan. 1374., koji glasi:

Latinski: 
Can. 1374. Qui nomen dat consociationi, quae contra Ecclesiam machinatur, iusta poena puniatur; qui autem eiusmodi consociationem promovet vel moderatur, interdicto puniatur.

Hrvatski:
Kan. 1374. Tko se upiše u društvo koje rovari protiv Crkve, neka se kazni pravednom kaznom; tko pak takvo društvo promiče ili vodi, neka se kazni zabranom bogoslužja.

Ili kako sam autor članka zaključuje:
U dokumentu iz 1869. godine poimence su spomenute dvije sekte "sectae Massonicae aut Carbonariae", a u Zakoniku iz 1917. izrjekom se spominje samo jedna sekta "Sectae masonicae (...)", dok u Zakoniku iz 1983., u kan. 1374, nema ni spomena o sektama. Umjesto riječi "sekta", sada stoji "društvo", i to posve općenito: "društvo koje rovari protiv Crkve", tako da se uopće ne spominju "sectae masonicae aut Carbonariae". (str. 430.)

Uz to bih samo nadodala kako ni dokumenti II. vatikanskog koncila nigdje ne spominju masonska društva. Da.

Potonji kanon, kako je vidljivo, vrlo je općenit. Na crkvenom je ordinariju ili sucu da prosuđuje o kojem se to društvu radi i da, utvrdivši o kojem je društvu riječ, kazni katolika-tuženika "pravednom kaznom". Opravdana je zabrinutost biskupa diljem Crkve iznjedrila tzv. očitovanje Quaesitum est (cijeli tekst na hrv. v. str. 442. članka), koje pojašnjava i dodatno potvrđuje negativan stav Katoličke Crkve o masonima i drugim udruženjima koje "rovare protiv Crkve". To je, dakako, samo po sebi razumljivo, budući da se radi o dvama potpuno suprotstavljenim i nepomirljivim svjetonazorima.

Dakle, iz svega proizlazi sljedeće: katolicima NIJE dopušteno uključivati se u masonska društva / sekte, voditi ih ili ih promicati. U protivnom, slijede sankcije. Međutim, pomalo su me zaprepastili neki navodi o dijalogu između Crkve i masona. Evo:

Takvim stavom, Katolička crkva ne prekida dijalog ni s masonima, ali se ne može odreći vjerske činjenice da je ona s Kristom i u Kristu jedincata i jedinstvena uza sve pogreške i nedostatke nekih njezinih članova. Istini za volju, slobodni zidari također posjeduju "svoju istinu" i s njima je potrebno voditi dijalog, posebno o humanitarnoj zauzetosti i dobrotvornosti; no iako se i u masonskom nauku nalaze tragovi i znakovi "dobra", njihov relativizam, nijekanje objektivne spoznaje istine, deistički tip vjere, njihov "Graditelj Svemira" nije osobno biće u smislu osobnog Boga kojemu se katolik obraća kao Stvoritelju i Ocu. (str. 440.)

Ili:

Katolička crkva ne prekida dijalog s "društvima koja rovare protiv Crkve" - konkretno, s masonima - nego nastavlja dijalog sa svima: unutar Crkve i s onima čiji je nauk nespojiv s naukom Crkve i s onima koji uopće ne vjeruju u Boga Oca, u Gospodina Isusa Krista i Katoličku crkvu, u kojoj se čovjek, kao humanist i vjernik, može u potpunosti ostvariti. (str. 446.)

E sad...vjerujem u dijalog. Vjerujem u zdrav i konstruktivan dijalog između svjetonazorski različitih sastavnica. Ali! Ako među vama ima neka dobra duša voljna pojašnjavanja, neka mi pokuša objasniti sljedeće: kako to da Kristova Crkva "ne prekida dijalog s društvima koja rovare protiv Crkve", dakle, s masonima, koji svojim okultizmom, luciferofilijom (moja nova riječ!!), zatim velikom izmišljotinom kao što je globalizacija (čitaj: novi svjetski poredak) i sl. imaju jedan i više nego konkretan cilj - uništiti Kristovu Crkvu?! Dakle, objasnite mi: kako? Ili sam ja sve to naprosto krivo shvatila. Unaprijed hvala!

Discipula Domini

P. s. Bila mi je nekako zanimljiva ikonica gmaila koja mi se, kad stigne novi mail, pojavljuje u gornjem lijevom kutku moga mobitela. A onda sam shvatila zašto mi je bila zanimljiva ;) Nije li?


Broj komentara: 13:

  1. Odličan post, poštovana Discipula!
    Vidim, zanimljive su Vam se stvari dogodile, glede ikone gmaila. Dobro ste shvatili. "...Kristova Crkva 'ne prekida dijalog s društvima koja rovare protiv Crkve' ", zato što je to "društvo" po svome konceptu odgojilo novi naraštaj kardinala, biskupa i svećenika koji i sami uspješno rovare protiv Katoličke Crkve, a društvo ponekad navrati na "čašicu razgovora" kod vrlih pastira gdje to "društvo" bez problema sudjeluje na novom obredu (novus ordo). Poslije toga u prostorijama lože ukradenim hostijama izvode sotonistički obred, i samouvjereno se cerekaju relativizmu Koncila i njegovim posljedicama. Glede nove mise i kardinala Bugninija koji je bio u središtu nove liturgijske reforme, otkrili su da je bio član masonske lože - velika riba.
    Bratski Vam pozdrav. Ave Maria! Laudetur Iesus Christus! BVB+ :-)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. In saecula saeculorum! :)

      Roberte, ovo što si napisao dobrim je dijelom i moj osobni stav, iako ovim postom nisam htjela u središte promišljanja staviti isključivo "novus ordo"... Moj se post odnosi na sve što prokazuje eventualne dodire KC-a i masonerije.

      Iako...kad malo bolje razmislim...jedan od masonskih (globalnih) ciljeva jest upravo uništenje kako tradicije jednoga naroda (npr. Hrvata :)), tako i tradicije Božjega naroda - Crkve... Masoneriji jako smeta bilo kakav oblik tradicionalnosti...Tako da...:/

      Ostaj dobro u Dobrome! :)

      Izbriši
  2. Difuzija masona izvan Crkve i onih unutar Crkve je očevidna. Mislim da je tu očevidnost bolje ne iznositi u javnost (iako ovaj članak naravno ima dobru namjeru) poput fsspxovaca. Najbitnija je ipak poslušnost. Nekad nije dobro iznijeti punu istinu da se narod Božji još više ne uznemiri. Čak i ako se u vrh Crkve useli još veći broj masona i preuzme još veću kontrolu, i dovede do još veće dekonstrukcije Crkve, i Crkva bude svedena na "ostatak", učinimo sve sa svoje strane da sačuvamo obraz Papi i Učiteljstvu pouzdajući sve u svaku njihovu riječ i smjernicu.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Potpisujem svaku tvoju rijec! Uvelike si u pravu!

      DD +

      Izbriši
    2. @Ljudevit
      "Najbitnija je ipak poslušnost."

      Nije istina.
      Božansko pravo je veće od crkvenog autoriteta.
      Ako biskup kaže svećeniku ukradi ovo, svećenik ga nije dužan poslušati.
      Poslušnost u svemu što nije grijeh.
      Ako biskup kaže svećeniku moraš dijeliti Pričest na ruke. Opet ga svećenik nije dužan poslušati, jer će napraviti svetogrđe, a to je grijeh.
      Božansko pravo je veće od crkvenog autoriteta.

      Izbriši
    3. TLM, čini mi se da se ste pobrkali stvari.
      Bojim se da ove vaše priče i tvrdnje na neki način Crkvu tj. one u Crkvi želi prikazati skoro pa masonima.
      Ako znamo da je Krist želio Crkvu i da je to najveći njegov dar nama, pa tako i crkveni autoritet kojeg baštinimo preko apostola, ne možemo na takav način govoriti o biskupima.
      Naravno, nitko nije dužan poslušati ono što se protivi savjesti, ali mislim da dijeljenje Tijela Kristova na ruke nije svetogrđe i nije protiv savjesti. Po čemu bi naše ruke bile nedostojnije od jezika. Po tom principu nismo uopće dostojni, ali čini mi se da zaboravljate kako nas je Krist učinio dostojnima tj. povratio nam dostojanstvo djece Božje.
      Zna se na što je Ljudevit mislio kad je rekao da je najbitnija poslušnost i ja se s time slažem.
      Što se tiče ''tradicije'', ona počinje od prviog stoljeća Crkve, od apostola, a ne od Tridentskog koncila. Prema tome treba se vraćati na izvore, prave izvore. Jer mnogo toga je u povijesti uvjetovalo odluke raznih koncila i nije dobro iz sadašnjeg trenutka vraćati se isključivo na određene dijelove povijesti Crkve, nego cijeniti u cjelini razvoj Crkve gledajući i nadahnjujući se na njezinim počecima, a osluškujući bilo sadašnjice. Stoga se ni vi nemate pravo nazivati ''tradicionalistima'' budući da propagirate samo mali dio Crkvene tradicije, a većinu odbacujete....
      Smatram, uistinu potrebnim njegovati tradiciju, ali onu pravu, i sebe stoga držim uvjerenim tradicionalistom.
      Po čemu bi to tzv. TLM bila tradicionalnija od mise na narodnom jeziku kako je to bila praksa prve Crkve? Nemam ništa protiv nje, dapače, ali ne apsolutiziram je.

      Čini mi se da vi svoje nezadovoljstvo pogrešno kanalizirate. Biskup je biskup, svećenik Božji i ma koliko bio grešan, njegova grešnost ne može spriječiti da Bog po njegovim rukama siđe među nas.
      Bilo bi dobro da postanete više kritični prema sebi, a druge s ljubavlju opominjete, a čini mi se da tako nije. Možda sam u krivu.

      Svakako, jedino Bog je apsolutan a sve drugo je promjenjivo, pa tako i obredi.

      Gospodin vam dao mir!

      Izbriši
    4. @Tražitelj smisla
      "Bojim se da ove vaše priče i tvrdnje na neki način Crkvu tj. one u Crkvi želi prikazati skoro pa masonima."
      Nisam masone ni spominjao, tema na koju sam se nadovezao je bila poslušnost biskupu koji čini grijeh ili poslušnost Crkvi i Bogu.

      "...ali mislim da dijeljenje Tijela Kristova na ruke nije svetogrđe i nije protiv savjesti. Po čemu bi naše ruke bile nedostojnije od jezika."
      Nije bitno što vi mislite, nego je bitno što je Crkva vjekovima naučavala. Primanje Pričesti na ruku SIGURNO NIJE DOSTOJNO primanje Gospodina.
      Znači primite Pričest na ruke i zatim je stavite na jezik ?!
      Očito niste upućeni zašto svećenik na obredu Svete Misne Žrtve pere ruke. To je iz razloga jer će tim rukama dirati Svetinju.

      "Što se tiče ''tradicije'', ona počinje od prviog stoljeća Crkve, od apostola, a ne od Tridentskog koncila. Prema tome treba se vraćati na izvore, prave izvore."

      O čemu vi pričate? Tko je vodio Crkvu kroz srednji vijek i cijelo vrijeme do danas? Duh Sveti.
      Vidim da uopće neznate što je TLM, ako smatrate da je ona od Tridenta. Nađite na internetu od kada postoji Zapadni obred Svete Mise.

      "Stoga se ni vi nemate pravo nazivati ''tradicionalistima''..."
      Ja sam katolik. Vjerujete li u dogmu da izvan Crkve nema spasenja?

      "Biskup je biskup, svećenik Božji i ma koliko bio grešan, njegova grešnost ne može spriječiti da Bog po njegovim rukama siđe među nas."
      Tko je uopće dovodio u pitanje biskupov autoritet?
      Tema na koju sam se nadovezao je bila poslušnost biskupu koji čini grijeh ili poslušnost Crkvi i Bogu.
      Ja biram poslušnost Svetoj Katoličkoj Crkvi.

      Izbriši
    5. Tako je...
      Gospodin vam dao mir! :)

      Izbriši
  3. Ja bih se usuđujem umiješati i napomenuti na onu iz Matejeva evanđelja: ''Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvadati.''
    Stoga, smatram korisnijim više vjerovati Kristovim riječima, nego li se baviti masonima i samo 'kritizirati' one koji misle nešto što nije u skladu s našim mišljenjem.
    Dakako, osuđujem svako zlo koje čovjek svjesno čini, ali ne osuđujem čovjeka jer on uvijek ima priliku doći na pravi put.
    Zato je poželjno biti oprezniji sa izjavama i kritikama.
    Neka se ovo ne shvati kao osuda ili loša kritika članku, nego samo mala dobronamjerna napomena.
    Gospodin vam dao mir!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Dragi Tražitelju,

      otvorena sam za sve, pa čak i osudu i lošu kritku članka... nemoj se ustručavati reći što misliš.

      Ipak, da kažem što mi je na srcu: Bože sačuvaj da bih ikada išta loše rekla o svojoj Crkvi! Ovaj moj post plod je dojma koji sam dobila nakon čitanja Brkanova članka. Nije mi bilo jasno kako je moguće održavati dijalog s masonima, ako se za iste kaže da "rovare protiv Crkve"... Nije mi u cilju kritizirati nikoga. Između ostalog, i sam Brkan ukazuje na općenitost 1374. kanona u CIC-u iz 1983. Samo mi, eto, nije bilo jasno...

      I ponavljam još jednom: otvorena sam za kritike svih vrsta... u granicama pristojnosti, naravno ;)

      Bog s tobom! +

      DD

      Izbriši
    2. Dobro je stvari propitivati, to znači da brinemo za osobnu vjeru i našu Crkvu. Moj komentar stvarno nije bio loša kritika niti, ne daj Bože, osuda.
      Možda se taj dijalog može razumjeti u kontekstu da se ne odbacuje ljude, nego zlo. Ne znam i ne bavim se puno masonima pa ne mogu ništa više reći.
      U svakom slučaju dijalog je potreban, a zlo neprihvatljivo.

      Mir i dobro!

      Izbriši
    3. Nikad, ali nikad osuditi covjeka vec zlo. To je, po meni, imperativ krscanstva. Osobno i sama drzim do tog da me se opominje ako cinim nesto meni naizgled ok, a daleko je od toga...

      Sto se pak masona tice, uvukli su se u sve strukture drustva. Bas citam knjigu Ivana Muzica o povijesti masonstva u Hrvatskoj. Preporucam! Puno toga postane jasnije ;)

      I naravno, hvala na svakom komentaru :)

      DD +

      Izbriši
  4. Discipula, gle, kad se u novom Zakoniku govori o svim tim društvima u koja se katoliku nije dopušteno učlanjivati podrazumjeva se da se tu radi i o masonima. Jer, inače, da se ide navoditi svako pojedinačno društvo, skupina, organizacija, sekta itd.itd. trebala bi samo jedna posebna knjiga da se sve njih navede. Sociološki gledano i sekte su nekakve društvene skupine, sviđale se one nekome ili ne, stoga je pogreška sumnjičiti Učiteljstvo ako nije navelo svaku pojedinu, kad je stvar već izrečena u općem obliku. Druga stvar, to što II.Vatikanski ne spominje masone ne znači nekakvo odstupanje od onoga što Crkva drži o njima. Jednako tako II.Vat. ne spominje ni problematiku ikonoklazma ili monofizitsku herezu jer je to davno prije riješeno. Druga je stvar infiltracija masona u Crkvu. Ne znam, možda autor nije nije išao u širinu da rastumači što to točno misli pod dijalogom i gdje je njegova granica(osim onoga u "humanitarnosti i dobrotvornosti"), no, svakako je jasno da su njihova uvjerenja nespojiva s kršćanskom vjerom.

    OdgovoriIzbriši

Ako želite ostaviti komentar na post, svakako se potpišite radi lakšeg snalaženja u komentarima.