nedjelja, 3. kolovoza 2014.

S. Augustinus Gazottus

Bl. Augustin Kažotić (Augustinus Gazottus
(izvor: veritas.hr)

Katolički kalendar 3. kolovoza pred nas stavlja jednog, po mom mišljenju, poprilično zanemarenog i današnjem vjerničkom puku nepoznatog hrvatskog blaženika. Kažu, naime, da je otvarao tamo neke katedralne škole i knjižnice te da je htio poučiti neobrazovani puk o koječemu. Hm... Rekoh samoj sebi "pa što ne bih išla malo pročitati o tom biskupu neka stara vrela pa da vidimo..." Dakle, riječ je o bl. Augustinu Kažotiću. Ruku na srce, nisam ni ja o njem' odveć toga znala, ali baš zato što mi se čini da je zapostavljen, odlučih malo "prozujati" po literaturi i vidjeti što se o njemu pisalo...naglašavam, PISALO. A šta reć'! Historia magistra vitae (est). A i više vjerujem davnim piscima nego današnjim.

I tako, sjetih se jednog našeg zagrebačkog povjesničara, isusovca, dakle, svećenika (nota bene), lijepo pozicionirane ličnosti davnih vremena, odmjerenog naučnjaka (nota bene) "latinaša" i kajkavca k tomu iz okolice Zagreba, koji je o tom blaženiku ponešto i zapisao u više navrata. Sjetih se, naime, Baltazara Adama Krčelića.

 Baltazar Adam Krčelić

Ne znam koliko je ovaj gospodin, inače rođen 1715. godine, među ljudima uopće i (pre)poznat, ali on je jedan od onih koji su pisali o današnjem blaženiku. Pisao je, pogađate, na latinskom jeziku (između ostalog), koji u 18. st. poprima već neke druge neolatinističke iliti poslijerenesansne jezične karakteristike. No, da ne časim časa...

Djelo u kojem Krčelić čak 22 stranice posvećuje bl. Augustinu Kažotiću naziva se Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis ili, po naški, "Povijesti Stolne crkve zagrebačke" (1770.). Dio je uistinu bogate hrvatske latinističke baštine. S obzirom na to da tiskano izdanje imam u pdf formatu, odlučih vam dobro znanom "print-screen" metodom pokazati kako to izgleda:






U tom djelu Krčelić daje pregled zagrebačkih biskupa, služeći se pritom raznim izvorima (uglavnom sekundarnim), a svoju kronologiju Krčelić započinje prvim zagrebačkim biskupom Duhom (1094.). U trinaestom poglavlju konačno se pojavljuje ime Augustina Kažotića. S obzirom na količinu latinskoga teksta koji k tomu pokazuje "blagodati" historiografskoga diskursa onoga vremena, neću se upuštati u avanturu njegova prenošenja. Spomenut ću samo kako većina Krčelićevih rečenica ukazuje na njegovu osobnu želju da i sam upozna svoje čitatelje s biskupom Kažotićem (a u nekoliko rečenica to i sam daje čitatelju do znanja). No, ono što je mene, na neki način, privuklo i potaknulo da ovaj nedjeljni post posvetim Kažotiću, nije sam Kažotićev život, već jedan himan pisan njemu u čast. Da, baš tako! Himan! Krčelić je, naime, uz Kažotićevu iscrpnu biografiju priložio i dijelove za oficij. Kako sam se svojevremeno intenzivno bavila latinskim himnima u svrhu diplomskoga rada, nisam mogla odoljeti a da ga, dragi čitatelji, ne prezentiram i vama, tim više što taj himan, koliko mi je poznato, nije preveden (izuzmemo li hrvatski prijevod Krčelićevih Povijesti iz 1994., ali koji mi u ovom trenutku nije dostupan, odnosno dostupan mi je samo djelomično). Evo spomenutog himna na latinskom (opet "print-screen"):






 A za one koje nervira moje neurotično inzistiranje na izvornicima, evo i prijevoda na hrvatski:



O slavni biskupe,
Augustine preblagi,
poslušaj sluge koji mole,
u nevolji vapeći.


Odagnaj smrti štetu,
a života danak donesi,
da poslije progona tjelesnoga
u slavi s tobom budemo.

Tebe odjekuju pjesme naše
kao i anđela čete:
Podzemnik tebi viče
i pučina morska odzvanja.

O zvijezdo mora sjajna,
razriješi spone djela opakih,
a plač također poniznih
preobrazi radost dajući.

 Hvala budi Gospodu očinskomu,
zapjevajmo hvalu Jedincatomu,
nek je hvala Duhu njihovu,
hvale dostojnomu dovijeka. Amen.


Odlučih se za ponešto slobodniji prijevod (izazov je prevoditi stihove i adaptirati ih na narodni jezik :)), pogotovo u završnoj doksologiji (posljednja strofa himna), a izostalo je i poštivanje metričkih zakonitosti u prevođenju himana. Ipak, nadam se da je poruka jasno prenesena ovim prijevodom. Eto, imamo lijep, stilski ukrašen, jezično jednostavan himan o Kažotiću :)

Također, možda nije zgorega spomenuti jedan Krčelićev pomalo u srednjovjekovnoj maniri humorističan (meni osobno) zapis o tome kako je i zašto baš Kažotić trebao biti imenovan za zagrebačkog biskupa. Nema imenovanja bez čudesa! Evo što Krčelić piše:





Službeni hrvatski prijevod iz '94. glasi ovako:

Tomko i Ferrari pišu da je njegov izbor Bog odobrio dvama čudesima, to jest čudesnim ozdravljenjem pape Benedikta od uloga dok ga je Augustin ponizno pozdravljao ljubeći mu ruku te čudesnom pretvorbom ptica što ih je papa ponudio za jelo u ribe. O tome treba pogledati prije spomenute pisce. Za njima sam se poveo i ja godine 1747., kada sam na narodnom jeziku izdao pobožan životopis ovoga svetog biskupa radi poticanja sugrađana da ga štuju.


Mislim da je u ovih nekoliko rečenica sažeto sve. Usput saznajemo da je Krčelić još jedno svoje djelo posvetio Kažotićevu životu. 

I tako...uistinu je zanimljivo koliki su doprinos sveopćem povijesnom napretku dali baš svećenici. Stvarno je zanimljivo! Nije li? :)

Discipula Domini

 

Broj komentara: 5:

  1. Uistinu studiozan i lijep prikaz bl. Augustina. Himni su veoma teški za prevođenje. Sjajno, Discipula!

    Ispričavam se, nije pitanje povezano s tematikom članka, no vidjeh da prednja strana prikaza medaljice sv. Benedikta, s likom sveca, stoji obučen u monaški habit gdje je sv. Benedikt opasan remenom. Na mojim medaljicama nema nijednog takvog motiva. Gdje ste pronašli lik sveca s takvim zanimljivim detaljem? :-)

    Ubrojite me u svoje molitve, Discipula!+ :-)

    >>> PAX <<<

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Roberte, hvala za lijepu povratnu informaciju :) Slažem se, himni su teški za prevođenje...treba imati koliko-toliko adekvatno (pred)znanje o himnologiji, metričkim zakonitostima, a pogotovo kada se radi o prevođenju na materinski (hrvatski) jezik.

      A što se tiče medalje...
      Meni najzadovoljavajuću sliku našla sam ovdje: http://www.countrymonks.us/our-life/medal-of-st-benedict/ ...Odakle remen na ovoj verziji zaista ne znam. Ali koliko vidim, nema nikakvih simboličkih promjena zbog tog remena. Vjerojatno se autoru slike učinilo zgodnim opasati sv. Benedikta remenom :D Ali moram ti čestitati na pronicljivom oku za detalje... Meni je to nekako čudno promaklo :D Zanimljivo zapažanje u svakom slučaju! :)

      Ubrajam te u svoje molitve! :) I ja se preporučam u tvoje!

      PAX TIBI +
      DD

      Izbriši
  2. Molim, Bogu hvala!

    Odavno sam primjetio da je na medaljici sv. Benedikt bez škapulara i samim time s uočljivim remenom. Tko zna, možda je sv. Benedikt i njegovi monaški učenici zapravo nosili samo tuniku opasanu remenom. Poslije svečeve smrti postoji, čini se 200-tinjak godina >šupljine u memoriji<, tj. vrijeme u kojemu se ne zna što se je događalo sa slavnim benediktincima, kako govore crkveni povjesničari.

    Bilo bi zgodno, s vremena na vrijeme, kad već posjeduješ benediktinski duh, da napišeš pokoji post o tematici povezanoj s njima! :)

    Bratski Ti pozdrav, draga Discipula! :)

    Pax Tibi +

    OdgovoriIzbriši

Ako želite ostaviti komentar na post, svakako se potpišite radi lakšeg snalaženja u komentarima.