petak, 14. studenoga 2014.

Tko to tamo laže?

Ako ste se nekim čudno-čudesnim čudom prepali da me možda zemlja progutala, javljam vam da nije. Tu sam, živa sam. :) Samo s malo manje slobodnoga vremena. No, to ne znači da vam u nastavku svog teksta neću progovoriti o stvarnosti koja iziskuje dublju analizu, interpretaciju, a potom i argumentaciju!

Dakle...
Duboko sam uvjerena kako je svatko od vas za svoga života čuo onu slavnu kritalicu "latinski je mrtav jezik". Znala sam s vremena na vrijeme malo intenzivnije promišljati o tome zašto u konačnici ljudi vjeruju u takvu jednu tezu. A onda sam...jednostavno na vrelima svakodnevice, ne tražeći posebno neke konkretne odgovore niti prežući za nekim stručnim argumentima, naišla na nepobitne dokaze o tome kako je tvrdnja "latinski je mrtav jezik" jedna velika i, po mom mišljenju, izrazito neukusna - LAŽ.

Benediktinci u uzaludnom skriptoriju u činu uzaludnog
prepisivanja uzaludnih knjiga na "mrtvom" jeziku

Prvo i iznad svega, ovakve tvrdnje uvreda su struci, dakle, svim poznavateljima klasičnih jezika, koji su svoje vrijeme, svoj novac, svoje živce i, na koncu, dobar dio svoga života investirali u proučavanje jezika drevnih Rimljana (i Grka), danonoćno čitajući antičke pisce (od prvog do zadnjeg), prevodeći nečitljive i jezično akrobatski pisane izvornike, dešifrirajući neki "žnj" natpis na nekom "žnj" kamenom ulomku iz nekog "žnj" stoljeća. Takve su pretpostavke ujedno uvreda i cjelokupnom znanstvenom miljeu koji bi, da ovakve izjave drži istinitima, mogao povjerovati u ispraznost i besmislenost svojih znanstvenih spoznaja i saznanja.


Kao drugi nepobitni argument protiv tvrdnji o latinskom kao mrtvom jeziku navodim sljedeće: evo, već po ne znam koji put uživam u čarima javnoga zagrebačkoga prijevoza i u tzv. "malim tramvajskim kazalištima" (tu vrstu teatra prozvah "mikroteatri"). Nerijetko se nađem uz bok skupini mladih srednjoškolaca koji, s puno oduševljenja i ganuti nekim neobjašnjivim entuzijazmom, vode dijaloge o latinštini u hrvatskom obrazovnom sustavu. "Znaš kaj, meni 'e ova 3. deklinacija tol'ko teška za skužit da sam na kraju prepisao zadaću od Petre. Fakat mi se nije dalo doma to radit!" "Ma daj, e, moram ispraviti onu jedinicu iz latinskog...ne znam zakaj me uopće išla pitati one...kaj su ono...imperative!...ma joj, previše je tu nastavaka i svega!" Ima i onih optimističnijih i u verbalizaciji otmjenijih: "Ma nije to tako strašno! Ako naučiš koje ti je sporedno, a koje glavno vrijeme u glavnoj rečenici, moraš nakon toga provjeriti koji ti je konjunktiv u zavisnoj...i tako prevedeš...ništa strašno!" Činjenica da današnja omladina JAVNO i aktivno progovara o jezičnim problemima i nedoumicama vezanima za temeljni jezik zapadnoeuropske civilizacije znači da je latinski jezik zapravo - živ.

Konačno, o trećem argumentu izabirem progovoriti u slici:


Dakle, riječ je o Prvoj zagrebačkoj školi latinskoga jezika koja je s radom započela prije točno 3. dana, tj. na sv. Martina. Školu je pokrenuo moj dragi kolega Petar, veliki zaljubljenik u starinu i latinski jezik u njegovoj punini! Možda je najbolje da iz njegovih riječi osobno iščitate očiti entuzijazam, ali i cilj škole: 
Danas, 11. 11. 2014. godine ostvario se jedan san. Otvorili smo jedno novo poglavlje u našim životima, počeli smo pisati povijest budućnosti, pokazali smo da se isplati težiti idealima, da se isplati imati snove. Danas se konačno obistinio moj san, koji su svakako priželjkivale mnoge generacije - otvorena je PRVA ZAGREBAČKA ŠKOLA LATINSKOG JEZIKA i predstavila se prvoj generaciji polaznika, kojima ovom prigodom od srca čestitam na tako hrabroj i čestitoj odluci. Vi ste jedini svjedoci da se isplati svaki napor, jer konačno honos alit artes.Želimo zajedno njegovati latinski jezik, a samim tim i kulturu i cjelokupno književno nasljeđe koje smo primili.
 Petre, tibi maxime gratulor! ;)

Petru ujedno zahvaljujem što mi je dopustio na blogu progovoriti o otvaranju Škole.

Također, zahvaljujem dragom Splendoru koji me jednom novošću vratio na blogosferske tračnice s kojih sam ispala od zadnjeg posta u listopadu. Uputio me na novi blog pisan isključivo na latinskom jeziku: Verba importuna. Prošla sam ga letimično, ali ću si svakako dati truda temeljito ga istražiti. I eto vam još jednog dokaza da lingua latina non mortua, sed viva - aeterna est! :)

Iako je i više nego jasna moja spisateljska revoltiranost i sklonost patetiziranju nekomu potpuno irelevantnih, a nekomu izuzetno važnih stvari kao što je latinski jezik, ne uzmite mi to za grijeh. Vikend je pa valjda smijem ;)

Valete omnes!
Discipula Domini

Broj komentara: 5:

  1. Bijah jucer na Interliberu i jednostavno sam si morao uzeti taj Orbergov udzbenik. Iako sam si vec isprintao s interneta, ovo hrvatsko izdanje je lijepi sjajni papir i u boji. Vec mi je uzitak i drzati udzbenik. Jos samo da se prislim i pocnem redovito citati.
    Evo za one koji zele: udzbenik, radna biljeznica.

    Kao sto rekoh ima sve i jos mnogo vise na internetu, ali meni se stvarno svidjela kvaliteta fizickih knjiga.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Toma, slažem se s tobom. Udžbenik je zaista izvrstan i, naravno, knjiga je knjiga i nema do nje.

      Orberga redovito koristim na dopunskoj i dodatnoj nastavi (u redovnoj ne smijem jer ga Ministarstvo nije odobrilo ;)). Nabavila sam ga još prije nego je izašlo hrvatsko izdanje i izvrstan je za stvaranje osjećaja za jezik, kao i za razvijanje razumijevanja, povezivanja i slično.

      Izbriši
    2. Toma, ispravak netočnog navoda. Kolege su mi danas na stručnom skupu rekli da je Orbergov udžbenik odobren i da se smije koristiti u nastavi...samo što se nitko ne usudi :D

      Izbriši
  2. Bogu hvala, naravno da latinski živi! To je jezik koji nas povezuje sa starinom, bez njega smo kao odrezani od nasljeđa naših djedova, poput djeteta bez roditelja.

    OdgovoriIzbriši
  3. Nedostaju nam vaša, zanimljiva, kućna, predavanja. ;)

    OdgovoriIzbriši

Ako želite ostaviti komentar na post, svakako se potpišite radi lakšeg snalaženja u komentarima.