četvrtak, 29. siječnja 2015.

"Ja" ispred "On"






A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: „Stavio mi kal na oči i ja se oprah – i evo vidim.“ Nato neki između farizeja rekoše: „Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.“ Drugi su pak govorili: „A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?“ I nastade među njima podvojenost. (Iv 9, 14-16)

Otkako sam, vjerujem po nadahnuću Duha Božjega, donijela odluku o pokretanju bloga na kojem bih progovarala o ponekim kretnjama svoga srca, svojih vanjskih i unutarnjih doživljaja, o svemu što primam s visina, prije pisanja svakog svog posta srcem sam čeznula progovarati o Istini. Riječ je o Istini koju sam nekoć razumski upoznala, a kasnije kroz razna životna iskustva i u nutrini kroz tu Istinu spoznala kolika je Božja ljubav prema meni. Molila sam Istinu da me liši svake oholosti, da me Duh opomene ako pišem o nečemu što ne dolazi od Njega, a povrh svega, da me, pošto me i ako me opomene ili upozori, zaista poslušam što mi u nutrini bića govori. Drugim riječima, svim sam se bićem trudila ne pisati isključivo za sebe, već za drugoga i na veću slavu Božju.

S vremenom, prepoznah i potrebu da u središte ovoga bloga povremeno stavim i svoje osobne oglede o latinštini. Oni nisu ništa senzacionalno, ali su mali doprinos i odraz ljubavi prema tom jeziku. Bavljenje jezikom Crkve djelo je čiste Božje providnosti u mom životu. Pomislih: ono što mi je dano, nije mi dano samo radi mene i za mene, već i za druge. Pa zašto onda, u tom kontekstu, ne davati drugima ono što s visina primih, te tako doprinijeti stvaranju većeg senzibiliteta o važnosti klasičnih jezika (npr., ima nekih roditelja koji su mi slali upite kako djetetu objasniti zašto je dobro učiti latinski u školi), a možda povremeno i prevesti neki tekst – opet radi mog osobnog posvećenja, a zatim i radi posvećenja onih koji te moje prijevode čitaju.

Nadalje, treća vrlo važna osobina ovoga bloga jest i pisanje o mom viđenju onoga što se zove tradicija. Srećom, nekoć nisam znala što je tradicija, nisam o njoj imala od koga slušati, ali vrijeme je učinilo to da, obogaćena prijašnjim iskustvima, upoznam tradiciju i jednostavno ju uzljubim...baš onakvu kakva jest – uzvišenu i svetu. Oduševila me njezina snaga, njezina otajstvenost u svakom smislu. U njoj sam prepoznala veličanstvenost Božju, silinu i realnost Kristove žrtve, sigurnu čuvaricu onoga što nam je Krist ostavio u baštinu. U njoj sam prepoznala snagu milosrđa, ali i obraćenja; i samu me pozvala na još dublje obraćenje. Zato kažem „srećom“...jer da sam ju otpočetka poznavala, danas ju možda ne bih toliko cijenila.


 A onda...počelo se događati nešto zbog čega sam u srcu osjećala nemir. Bivao je taj nemir sve češći i češći. Naime, u ovim virtualnim bespućima počeli su mi virtualno „prilaziti“ nepoznati ljudi, ljudi koji niti me znaju, niti imaju pojam o tome tko sam, što sam, zašto sam i odakle sam. I ti nepoznati ljudi, ne znajući o meni baš ništa, počeli su mi, u ime neke tradicije koja mi nije poznata, govoriti o nekom mom „kvazitradicionalizmu“, o sjedenju na dvije stolice. Čak su mi, štoviše, upućivali kritiku na račun moje poslušnosti vrhovnom poglavaru Katoličke Crkve, pa su zbog toga mene i još neke kolege blogere optuživali za neautentičnost i afektiranost naših tradicionalnih uvjerenja. Iako se u nekoliko navrata nisam suzdržavala  javno iznijeti osobno viđenje nekih stvarnosti i situacija unutar Crkve, što uključuje i djelovanje aktualnog Pape, oni su mi počeli deklamirati o, ponavljam, sjedenju na dvije stolice jer sam, eto, poslušna svom Poglavaru i samim time moj „tradicionalizam“ nije vjerodostojan.

Shvatih tada da postoje očito neke dvije tradicije. Shvatih tada da je tradicija očito nešto privatizirano, nešto na što imaju pravo samo „odabrani“. I ti „odabrani“ postali su sinonim za tradiciju u današnjim crkvenim krugovima. I oni su jedini mjerodavni druge nazivati kvazitradicionalistima i upućivati im kritiku na svaku napisanu riječ, jer tradicija pripada samo njima i jedini mogu prosuđivati o njoj. Onako, farizejski. Najgore od svega je to što sam uočila kako ljudi na spomen riječi „tradicija“ ili „tradicionalizam“ okreću očima, pa čak postaju i agresivniji u nastupu prema njoj. Počela sam ulaziti u razna rječoborstva i praznorječja čak i sa svojim prijateljima (ljudima koji me poznaju i koji su mi bliski), što bi, kako i Pavao kaže Timoteju, rađalo svađama i razdorima. I ti moji prijatelji počeli su moja tradicionalna uvjerenja poistovjećivati s načinom uvjeravanja onih „odabranih“ jer, eto, oni imaju monopol nad tradicijom. I love se za svaku riječ, kritiziraju i agresivno tobože evangeliziraju, što li već, ne birajući način, mjesto ni vrijeme. Pošto vidjeh da razmjeri toga postaju sve veći, postavih si tada pitanje: čekaj malo, o kojoj je ovdje tradiciji riječ?! Ovo nije ona tradicija koja me svojom uzvišenošću osvojila. Ovo nije ona stvarnost u koju sam se zaljubila. Ovo je neka druga „tradicija“. I ne sviđa mi se kako ju predstavljaju, ne sviđa mi se kako upravo tradiciju koriste za svoja naduta nadmetanja. O kojoj je tradiciji zapravo riječ, to znaju samo „odabrani“. Ono što sam konačno shvatila: ovo je neka igra...a ja u toj igri ne želim sudjelovati. Ne želim biti dionikom onoga što je jedan moj prijatelj nazvao „ja“ ispred „On“ fenomenom.


No, Bogu hvala i slava, otkako pišem ovaj blog, imala sam priliku upoznati neke divne kolege blogere. Veliko su bogatstvo, od njih dolaze i podrške i poticaji, ali i bratske opomene. Duhovni posvetitelji i molitveni prijatelji. Na tome im zahvaljujem jer me samo utvrđuju u vjeri i održavanju one vatre ljubavi prema Nebu.

A onima koji su toliko važnu tradiciju prisvojili svojim zaslugama i požudama svoje vlastite uznositosti i samodopadnosti, i koji su u srca mnogih koji nisu upoznali Božju ljubav ili ju žele susresti usadili sablazan  i prijezir prema nečemu tako važnom želim poručiti: Gospodin Bog Svevladar iznad svakog je stvorenja. Njegova je veličina nepojmljiva oholu srcu, ali poniznom srcu On danju i noću progovara o Sebi. Bog je iznad svakog zakona, iznad svakog slova. Krist je na križ bio pribijen za svakog čovjeka; nitko nije izuzet. Taj je križ svima nama poziv na milosrđe i duboko obraćenje srca. Na križ su Ga pribili Njegovi – čuvari zakona. No, bio nam svima Gospodin Isus milostiv u dan našeg odlaska, u dan kad ćemo samo Njemu polagati račune – nikomu više.

Tada Isus reče: „Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!“ Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: „Zar smo i mi slijepi?“ Isus im odgovori: „Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.“ (Iv 9, 39-41)

Broj komentara: 14:

  1. Deo gratias, Discipula!

    Svi su katolici nužno i tradicionalisti, u onolikoj mjeri koliko slijede crkveno učenje i Svetog Oca bez obzira na njegove slabosti. Po božanskome elementu svete Crkve katolici su tradicionalni jer je riječ Tradicija sinonim za pravovjerje.

    Slovo bez ljubavi Kristove ubija! Imamo takav primjer kod nekih koji se zovu tradicionalistima, a poput robotskog hladnog mehanizma Zakona kojim mlate sve ostale jadne katolike po glavi izazivaju averziju prema pravim tradicionalnim katolicima. Trady katolici su oni koji zahvaćaju živu vodu iz dubokoga zdenca Crkve kako bi se više napojili Krista koji nas očekuje u kući Oca svojega te se pored gotičke kapelice koja odiše mirisom tamjana odmorili ispod krošnji gregorijanskog korala i pozlaćenih latinskih molitvi u starome vrtu gdje puše povjetarac koji nam šapuće o vjernosti minulih otaca i mučenika.

    Eto, da nismo hodali po trnju ne bismo dobili božanski melem kojim liječimo svoja stopala (tijelo) i dušu. Ne bi nas Dobri Pastir stavio na svoja ramena gdje ćemo za trenutak otpočinuti u onoj ljepoti koju intenzivnije osjećamo poradi bliskosti Pastirove brige za nas. :)

    Xavier

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Da ovdje postoji "lajk" opcija kao na facebooku, "lajkala" bih tvoj komentar. Jako si lijepo i živopisno izrekao svoju misao. :)

      DD

      Izbriši
  2. Pročitah i što drugo reći nego da Vaš tekst odiše Istinom! Gornji komentar upravo daje smisao i potpunost Vašem tekstu "Imamo takav primjer kod nekih koji se zovu tradicionalistima, a poput robotskog hladnog mehanizma Zakona kojim mlate sve ostale jadne katolike po glavi izazivaju averziju prema pravim tradicionalnim katolicima." Ima ih manje, ali su glasniji. Blog Tome i takvih neotradicionalista/farizeja, ne treba niti komentirati jer su ljudi odavno već prepoznali kako se radi o zadovoljavanju vlastitih frustracija i životom. Samo se morate jasno ograditi. Svako dobro i obilje blagoslova u životu! Gospodine ti imaš riječi života!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Upravo sam se ovim tekstom htjela javno i službeno, radi svih čitatelja i zbog svoje savjesti, ograditi ne od ljudi, već od "tradicije" bez Boga.

      Pozvani smo moliti jedni za druge. Jedno smo Tijelo i ako pati jedan ud, pati cijelo Tijelo. Zato moramo jedni druge utvrđivati u iskrenoj vjeri srca i u djelima ljubavi koju nam je Krist savršeno objavio. Đavao ne miruje; postavlja zamke gdje god stigne. Borba je teška i dano nam je raskrinkavati sve đavolske zamke.

      Božji blagoslov! +

      Izbriši
  3. In medias res!

    Ljudi ne gledaju na tradicionalnu misu negativno, već na ljude koji propagiraju govor, koji graniči sa govorom mržnje. Misle da šire Božju riječ, a zapravo daleko su od evanđelja. Hvala na blogu i moli za našeg papu kojeg napadaju i čekaju njegovu svaku i malu pogriješku da bi se naslađivali i dalje nas dijelili. Lisice u kokošinjcu, mogući raskolnici!

    Deus Caritas Est

    OdgovoriIzbriši
  4. Mišljenja sam da ne postoje tradicionalisti, niti liberali. Svaka misa je jednako vrijedna, samo se treba čuvati oholosti i ne zabadati nos u tudje dvorište. Što se pape tiče on je zaista Božji prorok i došao je isprati stare mješine, što se mnogima ne sviđa, ali zar se neće vino ukiseliti ako ih se dobro ne ispere?!

    Lectio divina

    OdgovoriIzbriši
  5. Kao što odijelo ne čini čovjeka, tako niti tradicija ne čini Boga, te ako ostaje na samoj tradiciji te sama sebi laska! Gledamo previše u druge i tražimo njihove grijehe, a svoju kuću ne čistimo! Memento mori

    OdgovoriIzbriši
  6. Kako mjerimo tako će i nama biti mjereno. Nažalost koliko god članak bio nadahnut bojim se kako će još uvijek prva asocijacija na pojam tradicionalno biti nešto što sustavno kritizira ostale kršćane(katolike) i pljuje po Franji gdje stigne. Teško je uopće razumjeti da se moram dijeliti od svoje braće u Kristu.

    OdgovoriIzbriši
  7. Svaka čast! Čitam blog još jednom, još jednom, još jednom i shvaćam u potpunosti što želiš reći. Iz bloga osobno najjača rečenica, mišljenje, poniznost...." ovo je neka igra... a ja u toj igri ne želim sudjelovati " Amen

    OdgovoriIzbriši
  8. lijepo zaglavlje, Discipula. To je beneventana?

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala ti, Splendor! :)

      Jest, to je beneventana.

      Izbriši
    2. Da, jako je to lijep font (a tekst jos ljepsi :-), ali mislim da na zaglavlju nedostaje slovo t (ako se ne varam, na zaglavlju pise: Ex alao omnia, umjesto: Ex alto omnia). Ispravite me ako grijesim?
      M.

      Izbriši
    3. Dragi anonimni M :)

      Ne nedostaje slovo "t"...ovo slovo koje te podsjeća na "a" zapravo je slovo "t"...u beneventani je slovo "t" vrlo slično slovu "a". To je specifičnost beneventane i potrebno je kontinuirano čitanje da se čitatelj nauči na razliku. Ako malo bolje promotriš, tj. usporediš slovo "a" i slovo "t", uočit ćeš razliku :)

      Evo, pogledaj ovaj tekst: http://www.uniurb.it/Filosofia/bibliografie/paleografia/immagini/beneventana/Immagine.JPG

      Prva je riječ "aliquot"...pa usporedi slovo "a" i slovo "t". Razlika je neznatna, ali očita :)

      BiMbl +

      Izbriši

Ako želite ostaviti komentar na post, svakako se potpišite radi lakšeg snalaženja u komentarima.