četvrtak, 12. ožujka 2015.

Nihil amori Christi præponere

Ništa ne pretpostavljati ljubavi Kristovoj
(iz Regule sv. Benedikta)

Ali baš ništa. Niti sebe, niti drugoga. 
Niti naše uspjehe, niti naša zadovoljstva. 
Niti naše želje, niti ono za čim goruće čeznemo.
Od svega toga važnija je ljubav Kristova, koja je jedina određena
zasjesti na prijestolje našega života...u samoj nutrini srca.
Naša postignuća Njegova su, a ne naša postignuća,
koliko se god činilo da je to naših ruku djelo.
Ne.
Gospodin nam daje da nešto činimo.
Daje nam jer smo Njegovi, On nas želi za Sebe.
I to što činimo, činimo radi Njegove slave.
Našoj slavi u tom mjesta nema.
Ništa ne pretpostavljati ljubavi Kristovoj, pa čak ni našu slavu.
Ako dobro činimo, ništa ne činimo ili postižemo po našim zaslugama.
Ako plemenito činimo, ne činimo to mi, već sama ljubav Božja
koja želi da to i tako činimo.
Samo je Kristova ljubav dostatna.
Da. Samo Njegova ljubav.
A to znači prihvatiti da ništa što biva na kugli zemaljskoj
ne može utažiti našu unutarnju žeđ za ljubavlju.
To znači prihvatiti da možemo cijeli život ostati sami, pa čak i ostavljeni, napušteni.
To znači prihvatiti, sa svom težinom ljudskosti, da je samo Kristova ljubav dovoljna.
Samo je Kristova ljubav dostatna.
Samo nas ona može ispuniti, usavršiti, dovršiti, oblikovati,
odgojiti, utješiti, ponukati, isprazniti, osloboditi, posvetiti.
Ljubeći Krista i prihvaćajući da On ljubi nas
pripremamo svoje mjesto u Nebu.
Samo po Ljubavi, za Ljubav, s Ljubavlju.
I nikako više. Drugoga puta nema.
Istina je da je samo Kristova ljubav dovoljna
i da joj se ništa pretpostavljati ne može.

Gospodin nam je dao mnoge stvari na raspolaganje
samo da bismo spoznali koliko su isprazne,
a koliko je Njegova ljubav dovoljna.

Discipula Domini


Nema komentara:

Objavi komentar

Ako želite ostaviti komentar na post, svakako se potpišite radi lakšeg snalaženja u komentarima.