subota, 11. travnja 2015.

Molitve sv. Brigite Švedske

Pretpostavljam kako je većina vas čula za molitve sv. Brigite Švedske (14.st.). No, za one koji možda nisu odveć upoznati s likom ove svetice i podrijetlom spomenutih molitava, neke od informacija o Brigiti možete pročitati ovdje, dok o samim molitvama i o Isusovim obećanjima sv. Brigiti možete dosta toga pročitati ovdje

Napomena: svakako prvo pročitajte Brigitinu biografiju, a zatim i o molitvama prije nego nastavite čitati moj post. 


No, zašto uopće pišem ovaj post. Postoje dva razloga.

1) Za ove sam molitve prvi čula prije otprilike 4, možda 5 godina. Zbog različitih životnih okolnosti nisam bila u mogućnosti za njih ranije čuti. Na jednom sam forumu čitala svjedočanstva ljudi koji su počeli moliti 15 molitava sv. Brigite koje se mole godinu dana, a zatim i 7 molitava koje se mole 12 godina - svaki dan. Sama činjenica da se neke molitve mole 365 dana, čak štoviše, 12 godina (!!!!) natjerala me da odem u knjižaru kupiti knjižicu s molitvama dotične svetice i da vidim o čemu se zapravo radi. U svjedočanstvima sam, također, čitala kako ih je, iz nekog neobjašnjivog razloga, izuzetno teško moliti. No, bez obzira na to, odlučila sam ih početi moliti jer, kako kažu, po njima se primaju brojne milosti, a i sama obećanja koja je Gospodin dao sv. Brigite za one koji budu molili ove molitve djelovala su mi istovremeno izazovno i snažno, ali su u meni izazivala i neobjašnjiv strah. A nakana je bilo na pretek! I tako, da ne bih ja bila neki izuzetak, jedva sam izdržala mjesec dana. Bijahu to muke Tantalove! Nikako, ali nikako izdržati. Nedugo nakon toga odučila sam ih početi moliti i po drugi put. Taj drugi put izdržala sam, ni više ni manje, nego punih 2 tjedna! 2 tjedna! Nijedna devetnica, nijedna 30-dnevnica, trodnevnica ili bilo što drugo nije mi bilo toliko mučno i teško kao moljenje Brigitinih molitava. Dominantan osjećaj mogla ih opisati kao "očajno mi se ne da". Muka bi me lovila čim bih uzela knjižicu u ruke. Jednom sam čak sjedila na podu i ljuljajući se sat vremena iščitava tih 15 molitava. A one su zapravo iščitavale mene! Muko moja! No, kako sam imala priliku vidjeti (bijaše mi to svojevrsna utjeha), nisam jedina koja je prolazila takvu duboku inertnost i "ne da mi se" osjećaj; većina molitelja proživljava ili je proživljavala iste napasti. Zašto je tomu tako, moglo bi se raspravljati. Velike milosti - velike napasti? Naglasak na Muku Kristovu? Tumačenja je više. Možda netko od vas, tko je molio ili moli ove molitve (15 i/ili 7), može osobno posvjedočiti svoje iskustvo. Možete pisati u komentarima, a za one koji ne žele o tome javno govoriti, mogu mi pisati na blogovski mail.

2) Još u samim počecima pisanja ovoga bloga zaprimila sam jedan mail u kojem me jedan čitatelj pitao postoje li molitve sv. Brigite na latinskom. Tada nisam znala odgovor na to pitanje. No, Bog je velik, "slučajno" naiđoh na te molitve i na latinskom. Pa eto, ukoliko netko od vas osjeća potrebu moliti ove molitve na latinskom (ja se namjerila opet krenuti, samo ne znam kad će to biti), dostupne su na već danoj poveznici. Možda, također, nije zgorega spomenuti kako đavao ne voli latinski ;)

P.s. Ovo je knjižica s molitvama koju sam si kupila. Možete ju nabavi u bilo kojoj od naših knjižara.



Discipula Domini

subota, 4. travnja 2015.

List tuge

 
Mathias Grünewald, Raspeće, 1512.

Ne znam što zapravo reći. Čini mi se da je već sve nekako rečeno. Čitam na društvenim mrežama mišljenja, promišljanja i viđenja drugih, različite poglede na Kristovu muku i smrt. I svako je vrijedno. Odražava tu tako pradavnu, a opet tako suvremenu scenu povijesti ljudskoga spasenja na osebujan način. Zastajem i ja na koji trenutak nad tom tajnom. I opet ne znam što reći. Zapravo, nema se tu što više za reći. Sve je rečeno. 

Ipak, umjesto nekih isforsiranih tlapnji, objavljujem jednu pjesmu koju sam u svojoj mladosti jako voljela. Pjesma je i uglazbljena. Svojevremeno ju je izvodio sastav Nebeski grad. Nažalost, na youtubeu pjesme nema, nemam ju ni ja (kazete se odavna ne koriste). Iako bez glazbene pratnje, tekst je dovoljan. I više nego dovoljan.

List tuge
Dotakao si se mojeg bića onog jutra kada si ulazio u grad 
i dok ti prositrahu haljine po putu,
Tvoj se pogled odmorio na mojemu srcu sluteć' bol.
Ulio si u moje žile sokove nade da ponese milost
krvnikovu maču,
kruh gladnome,
slobodu sužnju.
Dotakao sam se Tvojeg bića one noći u gori Maslinskoj,
u strahu i grču, u kaplji poput ulja teške krvi 
što oćutjeh je u jauku mučenika, 
u jecaju udovica, 
u kletvi odbačenih, 
zaboravljih, zgaženih.
Gospodine, ja sam list tuge, list maslinove grane nemira!
Gdje su obale, jezera, na kojima si nas kao školjke skupljao,
dok mreže nam pucahu od tovara riba, 
gdje je klasje, žetva, svadbeno vino,
gdje je Tvoja Galileja?
Odveli su Te u noć krvava čela.
Još ćutim fijuk biča, u Tvojoj koži nasladu mučitelja.
Gospodine, ja sam list tuge,
u srcu mi tamnica, mračna slutnja vječne smrti.
Al' gle, kakva to svjetlost nad Tvojim se grobom stere,
tko li me to pozva u novo jutro?
Tek znam: ja živim, živim!

List tuge leprša na lahoru Gospodnjeg mira.

Dragi čitatelji,
svima vama, koliko vas ima, želim blagoslovljen Uskrs. 
Isus je Pobjednik,
Alfa i Omega,
Put, Istina i Život,
Uskrsli.
Zato: ne bojmo se!

Discipula Domini