ponedjeljak, 22. lipnja 2015.

Thomas More - aut Catholicus aut nihil

(aut Catholicus aut nihil - ili katolik ili ništa)
 
Engleski pisac. Pravnik. Kraljev tajnik. Teolog. Političar. Govornik. Intelektualac. Prijatelj Erazma Roterdamskog. Vjerni katolik. Borac protiv heretika. I čovjek kojeg je odanost Katoličkoj Crkvi i njenom nauku doslovce stajala glave.

Sv. Thomas More (1478 - 1535) triput je davao ostavku na mjestu tajnika kralja Henrika VIII. I svaki je put odbijen. Njegova je ostavka konačno prihvaćena 1532. godine, dakle, 3 godine prije smrti. Zašto? Zato što je tada i sam kralj Henrik VIII shvatio kakvog je čovjeka sebi odabrao za tajnika.

Henrik VIII, tadašnji engleski kralj, čak i današnjoj javnosti poznat po svojim brojnim "brakovima" i preljubništvima, bio je najzaslužnija osoba što je Thomas More 1935. godine službeno ubrojen među svece Katoličke Crkve. Učinio je to papa Pio XI. No, o čemu je zapravo riječ i zašto je More uopće osuđen na smrt?

Ukratko, Henrik VIII bio u zakonitom braku sa svojom zakonitom ženom, Katarinom Aragonskom, koja je bila kći španjolske kraljice Izabele. No, upala je u njegov život nova žena po imenu Ann Boleyn. Jadan kralj nije ni slutio da je dotična ciljano skakutala oko njega, tim više što je imala izrazite, ali pred kraljem skrivene namjere tada još donekle katoličku Englesku pretvoriti u rasadište hereza. No, kako god, odlučio se kralj njome oženiti. Međutim, kako će se oženiti za drugu ženu kad je već u zakonitom braku s prvom (i jedinom) ženom. Razvod se učinio kao zgodno rješenje. Ali kako doći do razvoda, budući da mu papa nikada ne bi za to dao svoju suglasnost. U tom slučaju, valja se riješiti pape. Kako? Tako što će kralj odlučno iskazati neposluh papi i samoga sebe postaviti kao poglavara svoje crkve, poznate kasnije kao anglikanske. No, što je s predstavnicima Katoličke Crkve u Engleskoj, tj. s biskupima koji papin autoritet nisu dovodili u pitanje, niti će ikada priznati Henrika VIII kao poglavara te iste Crkve? I njih se valja riješiti, ali na nešto perfidniji način. Stoga 1534. godine kralj od njih (ali i od svih svojih podanika) traži da potpišu tzv. zakletvu (Act of Succession) kojom kralja priznaju kao vrhovnog poglavara Katoličke Crkve u Engleskoj i kojom kao zakonitu nasljednicu prihvaćaju princezu Elizabetu koju mu je rodila upravo Ann Boleyn. Naravno, oni su to odbili, nazivajući kraljev čin heretičnim i protivnim svakom moralnom i crkvenom zakonu. Time, dakako, padaju u kraljevu nemilost (zajedno sa cijelom Katoličkom Crkvom u Engleskoj), jer eto, kraljevoj savjesti ti otpori nikako nisu bili mili pa je stvar preuzeo u svoje ruke. Tako svi oni koji bi se suprotstavli kralju i njegovoj zakletvi bili bi optuženi za tešku izdaju, a samim time i osuđeni na smrt. Pustoš krivovjerja zavladala je od tog trenutka gotovo cijelom Engleskom.

A onda je nastupio i Thomas More.


Henrik VIII bio je vezan za Thomasa Morea, tim više što mu je More, još u kraljevoj pravovjernoj fazi, pomagao sastavljati razne pamflete i invektive usmjerene protiv ondašnjih heretika (reformatora vođenih Lutherom). No, kako je, baš kao i kod kralja Davida, jedan grijeh (požuda) urodio novim i većim zlima, vrlo se sličan starozavjetni scenarij odigravao i na dvoru engleskoga kralja. Kralj je i Thomasa Morea tražio da potpiše zakletvu, što je ovaj, naravno, odbio. More nije podržavao niti kraljevu namjeru da se razvede od Katarine Aragonske (čak je intenzivno i prijateljevao s njom u tim teškim trenucima), niti ga je htio priznati kao "papu" Crkve u Engleskoj, a odbio je i princezi Elizabeti dati pravo prvenstva nad princezom Mary koja je bila zakonito dijete Katarine Aragonske i samoga kralja. Štoviše, samog je kralja nazvao heretikom. Dakle, iako nije potpisao zakletvu, potpisao je samome sebi smrtnu presudu. 

Bačen je u tamnicu, strogo mu se sudilo, ali ni u jednom trenutku nije u pitanje doveo svoju vjernost, ili točnije, poslušnost papi, odanost moralnim i crkvenim zakonima. Ipak, za samog je sebe govorio da je "odani kraljev sluga, ali prije svega Božji sluga". Božja je vlast iznad svjetovne vlasti. I podrediti svjetovnu vlast Božjoj nije odraz neposluha, već odraz vjernosti i podređenosti višem zakonu - Božjem zakonu. No, kad realno pogledate, ovaj je čovjek u svemu slijedio nauk svete Katoličke Crkve. Borio se protiv heretika, zagovarao je ekumenizam u pravom smislu te riječi (sve se kršćanske crkve trebaju vratiti u okrilje Katoličke Crkve), bio je čovjek savjesti i odgovornosti, hrabar u svojim nastupima u obrani Božjega zakona. I što mu se dogodilo? Odrubili su mu glavu.

Konačno, zaključno, posuvremenimo malo lik ovoga sveca. Zamislite što bi se dogodilo da sv. Thomas More pristustvuje, npr. skorašnjoj Sinodi koja se ima održati ujesen. Možete li zamisliti njegov nastup, njegov "obračun" s pojedinim biskupima? Bi li More i tada bio osuđen? I konačno, bi li ostao bez glave?

izvor


Discipula Domini

Nema komentara:

Objavi komentar

Ako želite ostaviti komentar na post, svakako se potpišite radi lakšeg snalaženja u komentarima.