petak, 18. rujna 2015.

"Jesi li kršćanin ili nisi?"


Nešto slično ovom pitanju zadnjih nekoliko dana cirkulira društvenim mrežama, a tiče se ovog "izbjegličkog" kaosa u našoj zemlji. No, kako ne želim besramno utjecati na vašu, nadam se, zdravu savjest, osobnu samoevaluaciju i autorefleksiju kojom preispitujete autentičnost svog katoličkog poziva provedite sami, predočujući si pritom slike pakla koji vas očekuje ukoliko ne podržavate slobodan priljev izbjeglica (od koji je mali broj onih koji bježe od rata; ostalo su dezerteri, ekonomski izbjeglice i samo koriste priliku) i ukoliko ste protiv njihove implementacije u društvo. Zvuči ksenofobično obećavajuće, zar ne? A ako je suditi po navedeno, da, onda sam ksenofob i autentičnost moga katoličkog poziva dovedena je u pitanje.

No, da ne izmišljam svoju toplu vodu o toj aktualnoj temi, prenosim dijelove iz dva po meni najzanimljivija i najobjektivnija članaka jer, eto, gotovo se svi mediji koriste već dobro poznatim srcedrapajućim metodama masovne emocionalne manipulacije, zbog čega sam prisiljena koristiti se drugim izvorima. Dijelovi tih članaka izražavaju i moje osobno mišljenje. A ako je suditi po karakteru članaka, onda ni ja nisam katolkinja i ne gine mi bolna autorefleksija, nimalo obećavajuća za moje spasenje. Da. Konačno je postalo jasno kako je Discipula Domini kseonofob, otpadnica od vjere, politički nekorektna.
Dugoročno gledano, ovakav razvoj događaja imao bi katastrofalne posljedice: deseci tisuća novopridošlica zaglavili bi protiv svoje volje u zemljama s golemom vlastitom nezaposlenošću i socijalnom napetošću, bez mogućnosti integriranja u svijet rada, a time i u društvo ljudi drugačijeg jezika i kulture. Stvorila bi se geta, nešto između palestinskih izbjegličkih logora i siromašnih imigrantskih predgrađa europskih gradova, a u zemlji bi ojačao ksenofobni ekstremizam.” Pola ovog scenarija već se odigralo. Unatoč tome, medijska se manipulacija nastavlja, iako je pred slikama iz Tovarnika, koje su u potpunom raskoraku s multi-kulti bajkom, sve teže održati privid da je situacija pod kontrolom. Trash sentimentalizam u prikazu migranata prelazi sve granice. (Nino Raspudić na portalu sloboda.hr)

I jedan politički nekorektan komentar:
Zgražanje nad mađarskom policijom koja sprječava masovni ulazak imigranata u Mađarsku je jeftina patetika i lažna suosjećajnost. Rijeke suza koje liju nad dječjim leševima nasukanim na obalama Turske su isti tip suza koji lije nad romanima Danielle Steel i meksičkim sapunicama. Ljudi uglavnom ne razmišljaju, a kad razmišljaju razmišljaju kratkoročno, zbog čega će svom potomstvu ostaviti ružniji, nasilniji i nestabilniji svijet da bi u očima sebi superiornijih ispali dobroćudni i moralni. Sentimentalnost je neprijatelj civilizacije. (preporučam pročitati cijeli članak, a potom i prvi komentar u nizu)
A sada jedno malo odstupanje. Laudato.hr prenosi:
Sveti Otac kazao je u četvrtak 17. rujna, „da su Sirija i Irak potonuli u 'oceanu boli' jer su građanski rat i napredovanje militanata Islamske države prisilili milijune ljudi da napuste svoje domove“. Papa je pozvao na nenasilno rješavanje sukoba...
Može papa pozivati na nenasilno rješavanje sukoba do sudnjeg dana, kad taj problem ne može niti će biti riješen "nenasilno". Utopija. I koja korist od tog pozivanja? Ovom "akcijom" rukovode veći od Milanovića i Ostojića, veći i nepoznati humanoidi s jasnim ciljem kojeg mediji ne prenose. Ishod ove situacije može riješiti samo i isključivo Gospodinovo milosrđe i Njegova svemoć.

Dakle?
Jeste li kršćani ili niste?
Hoćete li pomoći izbjeglicama?
Kako ćete im pomoći?
Što će vaše pomaganje konkretno promijeniti u njihovom mentalitetu?
Jeste li kršćani ili niste?

Politički nekorektna,
DD
 

nedjelja, 6. rujna 2015.

Nedjeljne preporuke vol. II

Lijepo je nedjeljno poslijepodne. Idealan dan za napisati novi post, uz ispijanje tradicionalne poslijepodnevne kave i nešto niže temperature nego prijašnjih dana. Inače, nedjelje su mi dosta teške i, usuđujem se reći, naporne jer negdje u podsvijesti živi misao da dolazi ponedjeljak i da kreće novotjedna bitka neizvjesna ishoda. Nerijetko ta bitka bude iscrpljujuća. Ali kad se rade "petkovske statistike", shvatiš da si zaista "dobar boj bio"; dobre plodove predaješ Gospodinu, loše plodove saniraš uz odluku da ćeš drugi put bit' pametniji. Usput budi rečeno, sutra počinje nova školska godina. Meni službeno počinje 3. godina rada u obrazovnom sustavu (da, vjerovali ili ne, zaposlila sam se odmah po završetku fakulteta...ah, lijepo je imati deficitarno zanimanje!). Nadam se da će ta 3. godina biti puno pametnija i mudrija nego prijašnje dvije. No, kako god...

S obzirom na to da sam prije koju nedjelju započela s nekim nedjeljnim preporukama, isto ću učiniti i ove nedjelje. Preoporučam jedan youtube kanal i tri knjige. Nadam se da ćete pronaći nešto za sebe. Pa krenimo redom.

TheMarianCatholic - youtube kanal jednog mladog momka, katolika odanog Blaženoj Djevici Mariji, na čiji sam kanal naišla preko Facebooka. Ako pogledate njegove video uratke, vidjet ćete kako njegov "modus operandi" uvelike podsjeća na neponovljivog Michaela Vorisa i njegovu emisiju "Vortex". Meni to osobno ne predstavlja nikakav problem niti imam dojam da tek nevješto "kopira" Vorisa. Naprotiv, jako mu dobro ide, zanimljivo mi je pratiti njegove objave i način na koji govori o aktualnim temama (ili o nekim temama koje su aktulane već neko duže vrijeme), koliko god očit bio Vorisov utjecaj. Rekla bih da čovjek ima između 25 i 30 godina, i s obzirom na tu moju pretpostavku, dečko zaslužuje veću pozornost. Osim toga, već je sama ideja muškarca katolika odanog Mariji sama po sebi interesantna (zamislite, ne moraju muškarci biti obični "krkani" i "siladžije" da ženama budu interesantni, kako je u narodu već dugo uvriježeno).

Posljednjih tjedana intenzivno sam se bavila čitanjem djela sada već poznatoga p. Jacquesa Philippea. Prošle sam godine za rođendan od kolegice na dar dobila njegovu knjigu Traži mir i idi za njim. Knjigu sam tada započela čitati, ali ju nikako nisam stigla pročitati do kraja. Tek sam ju prije dva tjedna pročitala do kraja. I tada mi je postalo jasno kako su upravo ti dani trebali doći da bih ju pročitala. Baš mi je tada trebala. I moram priznati: ovo je knjiga koju bi SVATKO trebao imati u svojoj osobnoj knjižnici duhovnog štiva. Lišena je pretjerane patetike (koju ni u slobodno vrijeme ne volim), vrlo je realna, ali ohrabrujuća. Knjigu možete kupiti u Verbumu i nije skupa. Toplo preporučam šetnju do Verbuma. Još ovoga tjedna :)

A onda je na red došao i ovaj naslov istoga autora: Vrijeme za Boga - vodič molitve srca. Knjigu sam kupila u Verbumu prije više od pola godine, a da ni nisam znala što zapravo kupujem. Kupila sam ju onako...zapravo, otišla sam u "šoping" zbog nekoliko drugih knjiga koje sam već unaprijed isplanirala kupiti, a onda sam ugledala dotičnu knjigu. Rekoh, ma neću umrijeti za još 45 kn. No, da ne duljim... Odlično štivo, jednostavno, poticajno, ohrabrujuće, pogotovo za one duše koje gaje posebnu privrženost tzv. unutarnjoj molitvi, koje su sklone stvaranju intimnijeg i mističnijeg odnosa s Gospodinom. Budući da sam osobno privržena tom "monaškom" pogledu na duhovnost, ova mi je knjiga uvelike pomogla u shvaćanju molitve i načina molitve. Također toplo preporučam šetnju do Verbuma ovoga tjedna. 

Što se ovih dviju knjiga tiče, ne morate strahovati; nemaju apsolutno nikakve sličnosti s tzv. selfhelp literaturom niti otkrivaju tajne tehnike za postizanje savršene molitve, kao i njenih nuspojava poput levitacije, bilokacije i sl. :)

I posljednja preporuka. Jedna od najboljih knjiga koje sam ikada u životu pročitala i koju ću zasigurno još jednom pročitati. Riječ je o knjizi 47 godina života, autora Wladyslawa Kluza. Autor paralelno opisuje život sv. Maksimilijana Kolbea i zapovjednika logora u Auschwitzu, Rudolfa Hossa. Paralelno čitate njihove živote, od ranog djetinjstva pa do smrti. Knjigu mi je preporučio prijatelj, a kupila sam ju ovo ljeto u Splitu. Nisam ni slutila da me u tih 400-tinjak stranica očekuje takav raspon osjećaja i duhovnih stanja. Kad knjigu primite u ruke, nećete ju ispuštati naredna 3 dana unatoč povećem broju stranica. Posljednje sam stranice čitala do 3 sata iza ponoći. No, kao plodove čitanja ove knjige mogu izdvojiti sljedeće: neopisivno povjerenje i još veću ljubav prema Mariji. Razmatrajući život o. Maksimilijana počinjete uviđati vlastitu bijedu, a razmatrajući život Rudolfa Hossa uviđate bijedu života bez Boga. Sigurna sam da nećete požaliti ako pročitate knjigu. Ma garantiram da nećete!

Neka vam naredni tjedan blagoslovi dobri Bog. 
Budite ustrajni Marijini učenici - vjerni i poslušni.
Pax vobiscum!

Discipula Domini