subota, 10. listopada 2015.

Mržnja prema svetom jeziku Crkve

Kako nekomu objasniti zašto je latinski jezik važan? Kako to objasniti jednom katoliku? Kako izreći da bi svaki katolik trebao znati barem osnove latinskoga, a da pritom kao odgovor ne dobiješ izjavu "latinski je mrtav jezik", "tko će učiti sve te nastavke"? Ako spomeneš latinski kao jezik liturgije, statistike pokazuju kako više od 90% ljudi odgovori da to nema smisla jer "svećenika ama baš ništa ne razumijem" ili "glupo mi je stajati tamo kad ga ništa ne kužim"... Iskreno, pomalo me zabrinjavaju izjave tih katolika.

Sasvim sam "slučajno" nedavno naišla na jedan fantastičan tekst iz liturgijske instrukcije Prospera Guérangera, francuskog benediktinca iz 19. stoljeća. Razmišljanje me uvelike oduševilo, obogatilo. Prevedoh ga na hrvatski, u nadi da će u mnogima pobuditi ljubav prema jeziku koji povezuje cijelu Kristovu Crkvu.

Mržnja prema latinskom jeziku usađena je u srcima svih neprijatelja Rima. Oni ga prepoznaju kao sponu koja povezuje katolike diljem svijeta, kao arsenal pravovjerja usmjeren protiv podmuklosti raskolničkoga duha... Duh pobune koji ih potiče da univerzalnu molitvu prilagode govoru svakoga čovjeka, svake regije, svake zemlje, za mnoge je iznjedrio plodove, dok sami reformatori neprestano uviđaju kako katolici, unatoč svojim latinskim molitvama, uživaju bolje i s više gorljivosti izvršavaju svoje dužnosti čašćenja nego što to čine protestanti. Svakoga sata u danu, božansko slavlje prisutno je u katoličkim crkvama. Vjerni katolik koji u njemu sudjeluje svoj materinski jezik ostavlja pred vratima [crkve]. Izuzev homilije, on ne čuje ništa doli otajstvene riječi koje se ne mogu čuti čak ni u najsvečanijem dijelu Kanona Mise. Nadalje, to ga otajstvo toliko zanosi da nimalo ne zavidi mnogim protestantima... Moramo priznati da je glavni udarac protestanizma objava rata protiv svetoga jezika. Ako bi protestantizam ikada i uspio uništiti [latinski jezik], dobrim bi dijelom bio na putu pobjede. Izlažući ju profanizaciji, poput djevice koja je oskvrnuta, Liturgija bi od toga trenutka nadalje izgubila glavninu svoga sakralnoga karaktera, i ljudi bi vrlo brzo shvatili kako nije vrijedno zapostavljati svoj rad i zadovoljstva radi toga da se ode i posluša ono što se govori na isti način na koji se govori i na tržnicama...

Mislim da ovomu ne treba ništa dodavati.
U redu, možda još samo ovo:


Kad god možete, kad vam se god ukaže prilika, kad god vas pitaju, uvijek u drugima nastojte zapaliti ljubav prema latinskom jeziku. Pazite da kod onih kod kojih ta vatra tinja ne postanete oni koji će tu vatru potpuno ugasiti.

Deus vos benedicat et custodiat!

Discipula D.

Broj komentara: 12:

  1. Jako lijep tekst. Nije za se čuditi što ljudi tako odgovaraju u vezi latinskog, jer jednostavno ne znaju ili ne razumiju ljepotu i važnost univerzalnog jezika Katoličke Crkve.

    Latinski jezik kao jezik liturgije je stoljećima povezivao i učvršćivao katolički zapad.

    "Ako bi protestantizam ikada i uspio uništiti [latinski jezik], dobrim bi dijelom bio na putu pobjede."

    Također jako poučan tekst iz slike:
    "Različitost jezika je kazna (Božja), posljedica grijeha..."

    OdgovoriIzbriši
  2. Hvala Discipula, još samo da je prijevod i drugog teksta!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Evo prijevoda:

      Zašto latinski jezik?

      Različitost je jezika kazna, posljedica grijeha; kazna je dana od Boga tako da se ljudski rod rasrpši po cijeloj zemlji. Sveta Crkva, neokaljana Zaručnica Isusa Krista, ustanovljena je kako bi izrazila svrhu uništenja grijeha i ujedinjavanja čovječanstva; sukladno tomu, ona svugdje mora govoriti istim jezikom. Katolička Crkva ista je u svakom podneblju, u svakom narodu i stoga njezin jezik uvijek i svugdje mora biti isti, kako bi sačuvala / osigurala jednoznačnost / jednolikost / uniformiranost u svojoj službi.

      Tako nekako otprilike. :)

      Izbriši
  3. Da , poput graditelja kule u Babilonu , svak govori različitim jezikom . A Isus je lijepo rekao da gdje je kuća razdjeljena , da ta kuća propada . Kad mi netko prigovori da ne razumije Misu na latiskom ja ga upitam zar se Misa može razumjeti ? Zar netko može dokraja razumjeti da Otac žrtvuje Sina , i da se Sin žrvuje Ocu ? Dragovoljno . Za mene grješnika koji nisam zaslužio doli smrt . Koliki na NO Misi razumiju riječi , izgovaraju ih i odu isti kakvi su i došli .Na izlazu neznaju ni Evanđelje prepričati a kažu da su sve razumjeli . Pa i ja sam . Koliko bi samo napredovao da se je nastavilo sTLM u sv. Martinu . Zato se trudim svaki dan nešto pročitati ili izmoliti na vječnom jeziku Crkve . Robelar

    OdgovoriIzbriši
  4. Moram priznati da mi je jako drago što komentirate ovaj post.
    Nisam ga sastavila zato što pokušavam biti subjektivna jer mi je latinski jezik ipak struka, već zato da u KATOLICIMA prije svega potaknem promišljanje o tome zašto baš latinski jezik kao jezik Crkve. Ili da citiram papu Pija XII.: "Dan kada Crkva napusti latinski jezik bit će dan kada ćemo se vratiti u katakombe."

    Čuvajmo latinski jezik!
    Popularizirajmo ga kada i koliko god možemo :)

    OdgovoriIzbriši
  5. Discipula, kako bi se ovo prevelo na latinski?

    “Kad neka žena kupuje mušku košulju, onda je zaljubljena. Kad je pegla, onda je udata. Ako pri tome i pjeva, onda je i prvo i drugo.”

    Herbert

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Prvo, teško je ovu Dalijevu izjavu prevesti na latinski u klasičnom smislu zato što latinski ne poznaje (barem koliko ja znam) izraz za peglanje, tj. glačanje. Ali neki "seljački" prijevod na latinski glasio bi otprilike ovako:

      "Cum mulier tunicam virilem / masculinam emit, ea amat. Cum eam ferro calefacto premit (dosl. kad ju pritišće zagrijanim željezom), nupta est. Si autem id faciens simul cantat, ea et amat et nupta est."

      Izbriši
  6. Discipulice, svjetska si!

    Herbert

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Prijatelju, svjetska je bol. Čuveni "weltschmerz".


      ;)

      Izbriši
  7. Već sam se nekoliko puta vratio na gornji tekst i shvatio koliko je bitan da sam ga prepisao u bilježnicu . Prije par godina na kiosku Tiska prodavao se roman kojeg sam nažalost pročitao samo kratki sadržaj sa korica . Radilo se o tome kako je papa ukinuo molitvu egzorcizma na latinskom . Uglavnom svečenik je nemočan i uviđa zavjeru . To mi je tada bilo glupo , a danas ima smisla . Ne znam ime knjige ni pisca . Robelar

    OdgovoriIzbriši
  8. Uvijek nešto lijepo i zanimljivo od tebe.

    OdgovoriIzbriši
  9. Zuji, zveči, zvoni, zvuči,

    Šumi, grmi, tutnji, huči –

    To je jezik roda moga!

    Koliko se hvale puci

    Svaki svojim tobož' slavnim;

    Kad ih š njime divnim sravnim,

    To su meni mrtvi zvuci;

    Nijesu srcu sladost medna,

    Nit su duhu krilna sila,

    Niti bukte kroz sva bila

    Ko što njeg'va rječca jedna!

    Hrvoje

    OdgovoriIzbriši

Ako želite ostaviti komentar na post, svakako se potpišite radi lakšeg snalaženja u komentarima.