četvrtak, 27. listopada 2016.

Kad se dojmovi slegnu...

Sada kada su se dojmovi koliko-toliko slegli, odlučih napisati pokoji redak o danima što ću ih doživotno pamtiti, što zbog lijepih, što zbog onih manje lijepih iskustava. Ipak, nemam namjeru ovdje iznositi one zaista teške i neugodne situacije koje su se dogodile jer procjenjujem da je tako mudrije. Možda ne bi bilo loše da prije mojih redaka prvo pročitate retke koje je napisao sam organizator posjeta kard. Burkea Hrvatskoj.

Uglavnom...

Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da ću osobno upoznati kardinala Raymonda Lea Burkea, rekla bih mu da je lud i blesav i da nema pojma što priča. Ipak, pobrinula se Providnost da prošle godine preko jedne osobe upoznam divne ljude koji su - u suradnji s tom Providnošću - preveli i objavili knjigu I Božja ljubav Tijelom postala, te mi tako ipak omogućili da se osobno susretnem s uzoritim kardinalom, da ga osobno upoznam i da s njim provedem nekoliko sati na zajedničkoj večeri. Osim toga, Providnost se probinula da nakon tog susreta ne ostanem ista. I u tome je bit. Deo gratias!

Svjedočanstva radi, pred sam kardinalov dolazak, čak i par dana prije nego će kardinal stići u Zagreb, mislim da se protiv organizacije okrenulo sve što se moglo okrenuti. Taman se nešto dogovori, stigne "ne može". Osiguraj zbor - "ne može". Pronađi svećenike i ministrante - "ne može". Ponizno zovi sve moguće i nemoguće svećenike Zagrebačke nadbiskupije da uskoče - "e ne može". Neka Misa bude u 11:30 - "ne može". Ok, neka onda bude u 10h - "ne može". Ok, kad može? "U 9h." Ok, bit će onda u 9h. "Čekaj, ne može ni tad." Snađi se kako znaš i umiješ. Eto. (E da, za one koji nisu bili, a tobože su se mjerodavno našli izjašnjavati  po društvenim mrežama, Misa je nakon nove ture pregovora na kraju ipak bila u 9h.) U svakom slučaju, vrlo tužno i neugodno iskustvo. I samo Bog zna zašto je tako moralo biti. 

Prelazim sada na bit ovoga posta.

Susret s kard. Burkeom na mene je ostavio zaista dubok utisak. S obzirom na cjelokupnu situaciju koja ga je zatekla ovdje u Zagrebu, taj čovjek ni u jednom trenutku nije pokleknuo niti je iz njegovih usta izašla ikakva ružna riječ. Nikada neću zaboraviti prizor koji mi se za vrijeme nedjeljne Mise urezao u pamćenje. U crkvi sv. Katarine pored ulaza u sakristiju sjedi svećenik u kolaru, obavlja svoju "dužnost" (čemu to i zašto, još uvijek mi nije skroz jasno), dok na kardinalovu licu koji služi Misu istovremeno vidim tugu i žalost, ali i ponizno služenje i svetu šutnju. Bila sam jako tužna i razočarana jer kardinal to nije zaslužio. Također, neću zaboraviti vrlo lijep trenutak kada ga susrećem u subotu navečer, ljubim mu prsten, predstavim se, a on iz džepa vadi kutijicu s krunicom i daje mi ju. Na kutijici se nalazi slika Presvetog Srca Isusova, a ispod je naljepnica na kojoj piše "Blessed by His Eminence, Raymond Leo Cardinal Burke on 24 May 2016". Pamtit ću njegovu očinsku brigu, riječi podrške, obećanje da će moliti za mene i moga zaručnika i za naš brak. Ma puno se još slika vrti pred mojim očima. Svakodnevno. I istovremeno sam radosna i žalosna.

U nedjelju, na promociji knjige, bilo je vrlo lijepo. Dvorana "Vijenac" nije bila dupkom puna, ali je sama promocija bila zaista lijepa i poticajna. Došli su oni koji su zaista htjeli doći (čak i novinar s HRT-a koji je došao po nešto što nije dobio), bilo je vrlo zanimljivih pitanja iz publike, kardinal je nakon promocije potpisivao knjige skoro sat vremena (ako ne i duže)... Sjećam se da mi je srce bilo zaista veliko i puno. Ponos, radost, milina, tuga, žalost, razočaranje - sve se pomiješalo. Žao mi je samo što u publici nije bilo više onih koji predstavljaju Zagrebačku nadbiskupiju. Mislim da je bio samo jedan svećenik iz Nadbiskupije, eventualno dvojica. 

Na kraju, sigurna sam da ću jednog dana svojoj djeci prepričavati o tom zaista plodonosnom susretu s uzoritim kardinalom Burkeom. Jedan je novinar dobro napisao, ako ništa drugo, ovaj nam je kardinalov posjet jedno veliko svjedočanstvo poniznosti. Iskrena srca izražavam svoje žaljenje zbog svega što je kardinal doživio za svoga posjeta, od nesrdačne dobrodošlice iz vlastitih redova (za razliku od Splita) do korištenja kardinala u promidžbene svrhe. Ipak, svi koji su se susreli s njim otvorena srca mogli su osjetiti jednu dozu nadnaravnoga pogleda u njemu, neki duhovni naboj koji potiče na istu tu poniznost i koji govori "samo poslušnost". A sigurna sam da je uzoriti kardinal i u našim srcima prepoznao otvorenost i iskrenost, te da je našao svoje mjesto u našim molitvama, osobito Presvetom Srcu Isusovu koje toliko štuje.

Molimo za kardinala. Molimo za njegovu službu. Molimo i za ostale kardinale, osobito našega, za sve svećenike, znane nam i neznane. Molimo za našu Katoličku Crkvu, kako u svijetu, tako i Hrvatskoj.

Kard. Burkea neka na njegovu putu prati zagovor Presvete Djevice Marije i neka nam ga Providnost ponovno dovede u Hrvatsku. 

Secundum cor Tuum.

Discipula Domini


petak, 21. listopada 2016.

Kardinal Raymond Leo Burke u Zagrebu - poziv!



Iako znam da je većina vas upoznata s činjenicom da kard. Raymond Leo Burke ovaj vikend dolazi u Zagreb, iskoristit ću ovaj prostor i sve vas pozvati na sljedeća događanja.

U nedjelju 23. listopada 2016. kardinal Burke održat će Svetu misu u crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu. Misno slavlje počinje u 9h.

Istoga dana navečer u 18h održat će se predstavljanje njegove knjige "I Božja ljubav Tijelom postala" u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskog pastoralnog instituta na Kaptolu 29a. Hrvatsko izdanje priredili su moji prijatelji iz Quo Vadisa koji su se mukotrpno potrudili da se ova knjiga može naći i u vašim rukama.

Osim ovih relevantnih informacija, želim spomenuti još nekoliko stvari.

Ovo nije samo poziv na Svetu misu i na predstavljanje knjige, već i poziv da podržite kardinala Burkea čiji je dolazak u Hrvatsku uzburkao mnoge duhovne i razotkrio namisli mnogih srdaca. Nerado to kažem, ali otkazivanje TLM-a koji se trebao održati u ponedjeljak, kao i ostale peripetije oko gotovo nadljudske organizacije kardinalova dolaska svima nama mogu biti dovoljan poticaj da kardinalu osiguramo koliko-toliko srdačnu dobrodošlicu i koliko-toliko ugodan posjet Crkvi u Hrvatskoj / Zagrebačkoj nadbiskupiji. Naime, što god netko rekao, ovo je privilegija za sve nas.

Dođite na Svetu misu. Dođite na promociju knjige.
Pozovite svoje prijatelje, susjede, braću, sestre...
Jednostavno dođite i podržite kardinala.

DD