Vapaj...

(izvor)

Presveta Djevice,

ti, koja si na nebo uznesena jer si Ocu tako omiljela, primi ovaj vapaj.

Vapaj, kažem, jer srce ga je puno. 

A želi biti puno Onoga od kojeg sve dobro potječe.

Ti, koja si Ocu predala sve svoje da bi primila sve Njegovo, 

pouči me kako učiniti isto, premda mi čovječnost to ponekad ne dopušta.

Pouči me kako u tvojem liku i bezvremenskom predanju iščitavati život Onoga koji je Život.

Pouči me kako tvojim očima promatrati Onoga koji je Život i koji taj život daje iz ljubavi za mnoge.

Pouči me kako služiti u slobodi, uvijek usiredrena u raspetoj Ljubavi.

Ovaj vapaj kao dar tebi, Presveta, stavljam u tvoje ruke.

Svoje ruke, pune toga vapaja, pruži prema Isusu.

I predaj Mu sve moje.

Jer ništa drugo i nemam za dati.

O vječnom spasenju i/ili o propasti

Spasenje. Vječno spasenje. Spasenje duša.

   

    To vam je ono, znate, što stoji u temelju svakog apostolata na koji nas pozva Krist i Njegova Crkva. To je fundamentum cjelokupne Objave, apostolskih djelovanja, pisanja kroz povijest, fundamentum svih povijesnih (ali istovremeno i posadašnjenih, stvarnih, sveprisutnih, realnih) poslanja Katoličke Crkve i Božje djece u njoj. To je kratki opis stvarnosti u kojoj živimo i koja je zapravo u svojoj biti istovremeno i lijepa, misteriozna, nadahnujuća, ali i teška, ponekad gorka i često zahtjevna.

   Spasenje duša duhovna je realnost koja nikomu od nas ne bi trebala postati tek puka imaginacija nečega dalekog, nazadnog, srednjovjekovnog, neaktualnog, već nam mora uvijek pred očima sijevati kao imperativ. Kao jedini imperativ. Da, kao zapovijed, nalog, mandatum, kako god hoćete. Ukratko, spasenje duša mora biti jedini jedincati kriterij svakog našeg djelovanja, privatnog ili javnog, malog ili velikog, neovisno o staleškoj pripadnosti, neovisno o tome živimo li u selu ili u gradu, na moru ili na kopnu, u Njemačkoj ili u Zanzibaru (nastavni niz). Nema nikakve razlike. Spasenje duša. I točka.

     Ipak, budući da je ovdje riječ o ratnom području, stvari ne mogu teći glatko niti možemo očekivati ugodu, komociju i bezbrižnost, niti svoju niti tuđu. Postoje, međutim, oni koji se neće složiti s mojim tvrdnjama jer je suprotstavljeno trenutnim duhovnim kretanjima na koja smo se već odavno navikli, a čiji je cilj nikoga ne izbaciti iz duhovne komocije te nevidljivo "ratno stanje" predstaviti kao neku prividnu hipijevsku karavanu koja u "duhovne puške" umeće buketiće cvijeća i poziva na govor u "kršćanskoj ljubavi". No, vremena su takva da to više ne prolazi samo tako.

Kako god...

  Briga o vječnom spasenju duša ima svoju opoziciju. Njezina se opozicija naziva vječna propast duša. To je ono kad duše Božje djece koja umiru u smrtnome grijehu odlaze u pakao, ili kako ga još Isus naziva, u vječnu tamu, u oganj vječni, u pakao ognjeni. To nije nešto maločas izmišljeno za potrebe ovoga teksta niti je dio mitoloških egzibicionističkih manevara po uzoru na stare Rimljane ili pak Grke. Pitanje vječne propasti jednako je tako stvarna i realna mogućnost kao i spasenje i nitko od te stvarnosti nije izuzet. Krist na ovu duhovnu opstojnost svako malo upozorava nazivajući stvari pravim imenom. No, očito je kako bismo najradnije samoga Boga opomenuli: "Oh, Kriste, kako si okrutan bio! Kako li si samo okrutan i drzak bio kad si izgovorio ove riječi: "Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim." (Mt 25, 41) Ili kad si svog prijatelja Petra nazvao sotonom jer mu na pameti nije bilo što je Božje nego što je ljudsko. Kriste, zar nisi mogao biti maaaalčice blaži, pazeći da ne povrijediš Petrove osjećaje? Zar nisi mogao nekako upozoriti Ivana da pazi kako razgovara s Herodom kad se radilo o Herodijadi (usp. Lk 3, 19; Mk 6, 17-20)? Da si ga barem nekako uputio na govor u ljubavi i dao mu neke konkretne upute kako izgraditi most između istine i laži, da si ga možda nekako podsjetio da je zajedništvo, solidarnost, dijalog, prihvaćanje, razumijevanje i pronalazak sličnosti u različitosti (može se tu spomenuti i zajednička briga za planet) smisao Tvoga dolaska, Tvoje brutalne muke i smrti, možda ga ne bi skratili za glavu. Šteta!"

    Kad razmišljam o borbi između spasenja i propasti duša, ono što me najviše zabrinjava u cijeloj toj priči jest to što se sve otvorenije i eksplicitnije pokazuje ogromna nebriga za spasenje duša. Štoviše, čine se teški kompromisi s grijehom. Ono, spasenje nije važno, a o propasti se ne govori jer to ljude plaši! Svi trebamo vjerovati da ćemo biti spašeni! Bog nas ljubi takve kakvi jesmo! Sve je, dakle, obavijeno nekim prividnim "kršćanskim govorom u ljubavi". Osobno, ovo smatram manipulacijama. 

    Dakle, čitam, slušam i gledam stvarne primjere ljudi - i klera i laika (spominjem i laike da mi se ne bi spočitnulo kako kritiziram samo svećenike) - koji potpuno nefiltrirano, potpuno otvoreno i bez ikakvih bojazni od dovođenja duša u zabludu (ili njihovu zadržavanju u zabludama), bez ikakve zadrške ili barem pokušaja da se prikriju, relativiziraju i jednu i drugu stvarnost. 

Evo nekoliko primjera:

  1. Nedavno sam pisala o poznatom "graditelju mostova" između istine i laži, o isusovcu Jamesu Martinu, koji je na tzv. pre-pride Mass krajem lipnja (uopće mi je neugodno pisati konstrukcije poput pre-pride Mass) izjavio kako papa Franjo na pozicije postavlja biskupe, nadbiskupe i kardinale koji su snažno otvoreni LGBTQ pokretu. Taj isti isusovac na svom Twitter profilu objavljuje izjave kardinala Marxa, inače poznatoga po heretičnim izjavama, kako laicima treba dopustiti propovijedanje na misama. Svakako savjetujem pročitati cijeli članak u kojem su navedene i druge Marxove nebuloze. Čudim se samo u svemu tome zašto crkvene vlasti ne poduzimaju ništa i ne sankcioniraju ovakve istupe.

    2. Neki dan ostala sam zaprepaštena izjavama belgijskoga kardinala Jozefa de Kesela koji otvoreno zastupa sekularizirano društvo te se zalaže za društvo u kojem "građani imaju pravo vjerovati ili ne". Dotični kardinal tvrdi kako je misija Crkve "očuvanje međureligijske solidarnosti" i da je sekularizam nešto što kao kršćani moramo prihvatiti. Ipak, evo mog favorita:

Možda najveći izazov za Crkvu u Europi - a to je ujedno i prilika jer nam pomaže otkriti
naše korijene i poslanje - jest svesrdno prihvatiti sekularizirano društvo. Moramo shvatiti kako je kršćanstvo dugo u Europi bila kulturalna religija. Danas to više nije tako. I bilo bi opasno vraćati se jer je uvijek opasno imati jednu religijsku tradiciju koja drži monopol. To vrijedi za kršćanstvo, za islam...za bilo koju religiju.

Katolička Crkva mora prihvatiti te nove kulturalne okolnosti. To zahtijeva određeni zaokret od Crkve. Za mene osobno, a vjerujem da je to slučaj i kod mnogih biskupa u našoj Crkvi,  to je prilika koja nas prisiljava otkriti sebe i upoznati druge. (izvor)

  3. Prije nekoliko dana digla se nemala bura oko izjave p. Ike Mandurića o prakticiranju istočnjačkih metoda "spasenja" među visokim političkim dužnosnicima, a što je kasnije dovelo do različitih reakcija (Paterovo brisanje Facebook profila, opservacije riječkoga vjeroučitelja). Ovaj slučaj navodim kao jedan sasvim legitimni pokušaj da se ukaže na pogubnost nečega što se ni u kojem slučaju ne može dovesti u dijalog s kršćanstvom. Ipak, čudim se što se p. Ike tomu toliko čudi (iako mu uopće ne zamjeram), a jedino čemu se svi trebamo čuditi je što se onima koji se "spašavaju", na zapadnjački način, istočnjačkim praksama i meditacijama dozvoljava pričest.

  4.  Prethodni slučaj posljedično me doveo do fotografija na kojima igrom slučaja isusovački poglavar  o. Arturo Sosa sjedi među budistima i "moli" zajedno s njima (cijeli je članak na njemačkom jeziku). Isusovački poglavar, informacije radi, poznat je i po tome što đavla smatra samo "simbolom zla", simbolom koji su ljudi u svojim glavama skovali kako bi predočili zlo.

Usporedbe radi:

  U međuvremenu, u crkvi od Isusa u Rimu, inače prvoj isusovačkoj crkvi sagrađenoj u Rimu u 16. stoljeću, nalazi se prikaz pobjede Vjere nad Herezom i Mržnjom. Skulptura prikazuje ženu (Vjeru) koja munjama gađa stariju ženu (Mržnju) i muškarca (Herezu), dok malac u donjem lijevom kutu veselo kida stranice koje je ispisao švicarski heretičar Zwingli. Također, muškarac koji personificira Herezu leži na knjizi na kojoj piše "Luther".

izvor i izvor

Imam još nekoliko primjera, no ovaj bi post bio zaista odviše dugačak kad bih nabrajala sve primjere.

Što se, dakle, nameće kao zaključak nakon ovih tek nekoliko primjera? 

    Nakon što čovjek shvati kako je spasenje duša za vječnost jedino što na kraju vrijedi i što je vječno "isplativo", mnoge će se prepreke moći svladati. Čovjek koji tu spoznaju uvijek nosi u svom srcu ne može ju i da hoće negirati i ne djelovati u skladu s njom. Čovjek koji tu spoznaju nosi u srcu zna da je to jedino važno. Zato ga nitko i ništa nikada u tom ratu ne može pokolebati. Može izgubiti niz bitaka, ali rat nikako. Ništa nije niti može biti važnije od ovoga: prispjeti spasenju i privući duše drugih tomu spasenju. No, da bi se taj cilj postigao, neizbježno je osloniti se na nosive stupove Crkve: na Pismo, Tradiciju i Učiteljstvo. Tu su još molitveni i sakramentalni život Crkve.

     Moramo jasno reći kako današnja duhovna mlakost, lijenost i klera i laika, osobni duhovni konflikti, pa čak i zloća i skriveni motivi mnoge duše odvode u propast. Mnogi teolozi, bili laici ili klerici, naivno govore o "nadi u spasenje svih ljudi", ljudima se nude poluistine (laži koje se ponašaju kao istina), gaće se tresu kad kolegu treba upozoriti da nije u redu kohabitirati i zvati se katolikom jer što ako on to shvati kao osudu (nismo ni mi med i mlijeko pa otkud nam pravo), zbunjeni smo i ne znamo više komu vjerovati, ušutkuje se/otupljuje se savjest, važe se svaka riječ ne bi li se nekoga dovelo u stanje nelagode... S druge pak strane, posve neskrupulozno i s katoličkim predznakom otvoreno se širi nimalo katolički nauk u javnom (medijskom) prostoru, poziva se na neke neizvedive dijaloge za koje SVI ZNAMO da se nikada neće ostvariti, a koji razvodnjavaju i olabavljuju samu Istinu koja tomu nije podložna, ne sankcioniraju se potezi i odluke koje se po svim načelima moraju sankcionirati, ako se išta i kaže, opominje te se da si "krut, rigorozan i prepobožan"... I uza sve to očekuje se šutnja. "Ostani doma, šuti, ne glumi svećenicu, nisi mjerodavna...".

A duše stoje i gledaju. I izgubljene traže put.

   Znate, jedino što me u svemu ovome tješi, a istovremeno i plaši je ovo: kad umrem, neće mi suditi ni James Martin ni p. Ike ni belgijski kardinali ni nitko drugi nego Onaj koji je Put, Istina i Život. To je moja jedina nada. Zato molim, i za sebe i za druge, da nas Duh što prije privede toj vrijednoj spoznaji. Jer ništa drugo nije važno. Ipak se radi o vječnosti.

Nek vas sve čuva i blagoslovi Dobri.

Molimo jedni za druge.

Discipula Domini

sv. Ivan Ogilvie, SJ

1579 - 1615

mučenik, isusovac

prije vješanja izgovorio je ove riječi:

"Ako među vama ima skrivenih katolika,

molite za mene.

Molitve heretika mi ne trebaju."

Molitva za prihvaćanje smrti #1

izvor

Nedavna zbivanja o kojima bruji velik dio katoličke blogosfere potaknula su me da, nakon podužeg vremena, posegnem za jednom molitvom od koje mi se redovito ledi krv u žilama (pa i trebalo bi tako biti kad se govori o spasenju duša, zar ne?). Sjećam se kako sam neravnodušno reagirala kad sam ju prvi put čula. Unatoč tomu, borila sam se rukama i nogama da do nje dođem, budući da se duboko urezala u mene. Ne znam kako će ona odjeknuti kod čitatelja, no moram priznati kako ju meni i nije odveć lako moliti. Čak ju nekako i izbjegavam moliti jer je pitanje smrti u mom slučaju slagalica koja teško sjeda na svoje mjesto. Zašto? Zato što samu sebe pitam mislim li ja to tako i želim li ja to tako kako stoji u molitvi. S druge pak strane, pitanje smrti nešto je nezaobilazno i bolje bi nam bilo što prije prihvatiti činjenicu da ćemo umrijeti i da je neopisivo važno moliti za dobru smrt. 

Molitva koja slijedi u nastavu preuzeta je iz molitvenika Bdijte i molite: molitvenik latinsko-hrvatski, u izdanju Naklade sv. Antuna, prir. msgr. Jorge Ramos, 2017. Svojevremeno ga je predstavio i Toma na svom blogu.

Koliko znam, autor ove molitve nije poznat. Nadam se da će mnogi od vas rado moliti ovu molitvu.

Prihvaćanje smrti

Bože, moj Oče, Gospodaru života i smrti, koji si zauvijek, uz pravednu kaznu za naše grijehe, odredio da svi ljudi umru - evo me pred Tobom ničice. Iz svega srca mrzim svoje grijehe za koje sam tisuću puta zaslužio smrt koju sada prihvaćam kako bih ispaštao i bio poslušan tvojoj volji. Rado ću umrijeti, Gospodine, u vrijeme, na mjestu i na način kako Ti želiš, a do tada ću iskoristiti dane koji mi u životu preostaju kako bih se borio protiv svojih mana, porastao u ljubavi, kako bih prekinuo sve veze koje moje srce privezuju za stvorenja, kako bih pripremio svoju dušu za tvoju prisutnost. Od sada se bez pridržaja prepuštam u ruke Tvoje očinske Providnosti. Amen.

Molitva za dobru smrt

Stvoritelju moj i Oče moj, molim Te za najvažniju od svih milosti: za konačnu ustrajnost i svetu smrt. Premda sam uvelike zloupotrijebio život koji si mi dao, daj mi da ga od sada živim i ispunjavam u Tvojoj svetoj ljubavi.

Daj da umrem kao sveti patrijarsi, ostavljajući bez tuge ovu tužnu dolinu kako bih uživao u vječnom spokoju u svojoj pravoj domovini.

Daj da umrem kao slavni sveti Josip uz pratnju Isusa i Marije i izgovarajući ta slatka imena za koje se nadam da ću ih blagoslivljati cijelu vječnost.

Daj da umrem s Bezgrešnom Djevicom, u prečistoj ljubavi, i sa željom da postanem jedno s jedinim objektom moje ljubavi.

Daj da umrem kao Isus na križu, potpuno poistovjećen s Očevom voljom, sasvim predan iz ljubavi.

Isuse, Ti si umro za mene. Podaj mi milost da umrem činom savršene ljubavi prema Tebi. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za me sada i na času moje smrti. Sveti Josipe, moj oče i gospodaru, daj da umrem smrću pravednika. Amen.

Molitva

Gospodine Bože moj, od sada primam uz dobru volju iz tvoje ruke svaku vrstu smrti koju mi namjeravaš poslati, sa svim strepnjama, patnjama i bolima.

Isuse, Josipe i Marijo! Darujem vam svoje srce i dušu!

Isuse, Josipe i Marijo! Pomozite mi u posljednjoj borbi!

Isuse, Josipe i Marijo! Neka moja duša s vama počine u miru! Amen.

Napomena: Važne dijelove molitvi stavila sam u kurziv jer na njih posebno želim ukazati.

Eto, toliko za sada.
Molimo za našu Crkvu.

Discipula Domini

Poziv na pojačanu molitvu...

Dragi ljudi, draga Crkvo Katolička,

vjerujem kako ste upoznati s najnovijim, u najmanju ruku skandaloznim, sablasnim, zgražanja  i osude vrijednim zbivanjima u našoj Crkvi (osobito u Americi). Ne znam jesmo li svi skupa svjesni što ovo znači ne samo za svakoga tko iole poznaje crkvenu stvarnost, budući da se u njoj kreće, već i za cijelu Katoličku Crkvu (jednako za nas u Hrvatskoj, Japanu i na Havajima).

Stoga koristim ovu priliku da vas sve pozovem na pojačanu molitvu (i post, fakultativno) za cijelu Kristovu Crkvu. Molim za Crkvu zaštitu Predragocijene Krvi Kristove i zaštitu Bezgrešna Srca Marijina. Neka nas sve blagoslovi dobri Bog.

Discipula D.

Ponovni dolazak...

Dragi čitatelji ovoga bloga, 

mnogi od vas pisali su mi što u komentarima, što na blogovski mail pitajući me kada će novi post. Ima tomu već ohoho vremena, no vjerujem kako ćete mi oprostiti na podužoj pauzi. Razlozi su, dakako, objektivni: u međuvremenu sam se udala, a kako je Bog muškarce lišio jednog rebra (moj suprug nije ni po čemu izuzet od toga...hehehe), taj figurativni nedostatak uglavnom moraju nadoknaditi žene svojim multitaskanjem :D.

Malo šale za početak nije na odmet...

...no prijeđimo mi radije na ozbiljne, da ne kažem duhovne stvari :)

Mogu li za pisanje već uobičajenih "povratničkih" postova odabrati bolji trenutak od ove prve nedjelje došašća? Meni se čini da čovjek uvijek može odabrati bolje, no budući da je ovaj trenutak neponovljiv, on je potpuno savršen za pisanje nekog posta u adventskoj maniri.

Jutros zornica. Susrećem svoje dvije susjede u liftu. Jedna živi iza jednih, a druga iza drugih vrata na trećem katu zgrade. "Valjda mi susjede isto idu na zornicu. Pa sigurno. Gdje bi inače išle u 5:50?" Razmišljam ja tako i na kraju zaključujem: "Ajde divno! Susjede isto idu u crkvu." Klasika, znate.

Ulazim u crkvu. Sve je ljubičasto. Počinje novo razdoblje za ovu Tvoju Crkvu, Bože. A gle, i za mene je ovo nova prilika, nova mogućnost, nova nada, nova šansa. Sjednem u klupu, vrtim par sekundi u glavi što Ti mogu predavati u ovom došašću. Joj, toliko je toga. Odakle krenuti? Znam samo da bih voljela da mi dušu obaviješ tim istim ljubičastim detaljima iščekivanja u zahvalnosti i potpunoj vjernosti Tebi.

Prvo čitanje. Prorok Izaija izgovara valjda neke od najdivnijih redaka u povijesti moga srca. "Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš... Zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova?... O da razdereš nebesa i siđeš... Pritječeš onomu što pravdu čini radosno... Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih." Gle, stvarno, Ti si moj Otac i Otac svih ovih bakica i dedeka i mladih i teta i stričeka u srednjih godinama koji su sad ovdje. Svi smo mi glina u Tvojim rukama. Prikazujem Ti onda ovaj strah od toga da se prepustim biti ta glina jer Ti znaš da ponekad volim sama "glinirati" i da Ti to nećeš napraviti tako dobro kao ja. 

Evanđelje. Bdijte! Bdijte, bdijte, bdijte! Čovjek odlazi na put, svojima u kući povjerava vođenje kuće, poslove koje su dužni obavljati. A najveću ulogu ima jedan obični vratar. Bdij, vrataru, nad vratima svoga srca, bdij na tim svetim vratima kroz koja sve ulazi i izlazi. On može doći svaki čas. A kada dođe, hoće li moći ući u svoju kuću (srce)? Hoćeš li, autorice ovoga teksta, spavati ili ćeš bdjeti? Želim biti ciča, budna, razbuđena, spremna Ti otvoriti ta vrata jer ipak, to je Tvoja kuća.

Evo prigodna molitva:

Gospodine,

ne dopusti da naredna četiri tjedan provedem u spavanju i ljenčarnju nad sobom i drugima. 

Ne dopusti da me strah od predanja sputava u tomu da ti prepustim lončarenje.

Sve je Tvoje, sve u Tebi počinje i završava, sve je zbog Tebe.

Neka tako bude i na dan pljenja prve svijeće pa i sutra i uvijek i dovijeka.

Discipula Domini

Kad se dojmovi slegnu...

Sada kada su se dojmovi koliko-toliko slegli, odlučih napisati pokoji redak o danima što ću ih doživotno pamtiti, što zbog lijepih, što zbog onih manje lijepih iskustava. Ipak, nemam namjeru ovdje iznositi one zaista teške i neugodne situacije koje su se dogodile jer procjenjujem da je tako mudrije. Možda ne bi bilo loše da prije mojih redaka prvo pročitate retke koje je napisao sam organizator posjeta kard. Burkea Hrvatskoj.

Uglavnom...

Da mi je netko prije nekoliko godina rekao da ću osobno upoznati kardinala Raymonda Lea Burkea, rekla bih mu da je lud i blesav i da nema pojma što priča. Ipak, pobrinula se Providnost da prošle godine preko jedne osobe upoznam divne ljude koji su - u suradnji s tom Providnošću - preveli i objavili knjigu I Božja ljubav Tijelom postala, te mi tako ipak omogućili da se osobno susretnem s uzoritim kardinalom, da ga osobno upoznam i da s njim provedem nekoliko sati na zajedničkoj večeri. Osim toga, Providnost se probinula da nakon tog susreta ne ostanem ista. I u tome je bit. Deo gratias!

Svjedočanstva radi, pred sam kardinalov dolazak, čak i par dana prije nego će kardinal stići u Zagreb, mislim da se protiv organizacije okrenulo sve što se moglo okrenuti. Taman se nešto dogovori, stigne "ne može". Osiguraj zbor - "ne može". Pronađi svećenike i ministrante - "ne može". Ponizno zovi sve moguće i nemoguće svećenike Zagrebačke nadbiskupije da uskoče - "e ne može". Neka Misa bude u 11:30 - "ne može". Ok, neka onda bude u 10h - "ne može". Ok, kad može? "U 9h." Ok, bit će onda u 9h. "Čekaj, ne može ni tad." Snađi se kako znaš i umiješ. Eto. (E da, za one koji nisu bili, a tobože su se mjerodavno našli izjašnjavati  po društvenim mrežama, Misa je nakon nove ture pregovora na kraju ipak bila u 9h.) U svakom slučaju, vrlo tužno i neugodno iskustvo. I samo Bog zna zašto je tako moralo biti. 

Prelazim sada na bit ovoga posta.

Susret s kard. Burkeom na mene je ostavio zaista dubok utisak. S obzirom na cjelokupnu situaciju koja ga je zatekla ovdje u Zagrebu, taj čovjek ni u jednom trenutku nije pokleknuo niti je iz njegovih usta izašla ikakva ružna riječ. Nikada neću zaboraviti prizor koji mi se za vrijeme nedjeljne Mise urezao u pamćenje. U crkvi sv. Katarine pored ulaza u sakristiju sjedi svećenik u kolaru, obavlja svoju "dužnost" (čemu to i zašto, još uvijek mi nije skroz jasno), dok na kardinalovu licu koji služi Misu istovremeno vidim tugu i žalost, ali i ponizno služenje i svetu šutnju. Bila sam jako tužna i razočarana jer kardinal to nije zaslužio. Također, neću zaboraviti vrlo lijep trenutak kada ga susrećem u subotu navečer, ljubim mu prsten, predstavim se, a on iz džepa vadi kutijicu s krunicom i daje mi ju. Na kutijici se nalazi slika Presvetog Srca Isusova, a ispod je naljepnica na kojoj piše "Blessed by His Eminence, Raymond Leo Cardinal Burke on 24 May 2016". Pamtit ću njegovu očinsku brigu, riječi podrške, obećanje da će moliti za mene i moga zaručnika i za naš brak. Ma puno se još slika vrti pred mojim očima. Svakodnevno. I istovremeno sam radosna i žalosna.

U nedjelju, na promociji knjige, bilo je vrlo lijepo. Dvorana "Vijenac" nije bila dupkom puna, ali je sama promocija bila zaista lijepa i poticajna. Došli su oni koji su zaista htjeli doći (čak i novinar s HRT-a koji je došao po nešto što nije dobio), bilo je vrlo zanimljivih pitanja iz publike, kardinal je nakon promocije potpisivao knjige skoro sat vremena (ako ne i duže)... Sjećam se da mi je srce bilo zaista veliko i puno. Ponos, radost, milina, tuga, žalost, razočaranje - sve se pomiješalo. Žao mi je samo što u publici nije bilo više onih koji predstavljaju Zagrebačku nadbiskupiju. Mislim da je bio samo jedan svećenik iz Nadbiskupije, eventualno dvojica. 

Na kraju, sigurna sam da ću jednog dana svojoj djeci prepričavati o tom zaista plodonosnom susretu s uzoritim kardinalom Burkeom. Jedan je novinar dobro napisao, ako ništa drugo, ovaj nam je kardinalov posjet jedno veliko svjedočanstvo poniznosti. Iskrena srca izražavam svoje žaljenje zbog svega što je kardinal doživio za svoga posjeta, od nesrdačne dobrodošlice iz vlastitih redova (za razliku od Splita) do korištenja kardinala u promidžbene svrhe. Ipak, svi koji su se susreli s njim otvorena srca mogli su osjetiti jednu dozu nadnaravnoga pogleda u njemu, neki duhovni naboj koji potiče na istu tu poniznost i koji govori "samo poslušnost". A sigurna sam da je uzoriti kardinal i u našim srcima prepoznao otvorenost i iskrenost, te da je našao svoje mjesto u našim molitvama, osobito Presvetom Srcu Isusovu koje toliko štuje.

Molimo za kardinala. Molimo za njegovu službu. Molimo i za ostale kardinale, osobito našega, za sve svećenike, znane nam i neznane. Molimo za našu Katoličku Crkvu, kako u svijetu, tako i Hrvatskoj.

Kard. Burkea neka na njegovu putu prati zagovor Presvete Djevice Marije i neka nam ga Providnost ponovno dovede u Hrvatsku. 

Secundum cor Tuum.

Discipula Domini

Kardinal Raymond Leo Burke u Zagrebu - poziv!

Iako znam da je većina vas upoznata s činjenicom da kard. Raymond Leo Burke ovaj vikend dolazi u Zagreb, iskoristit ću ovaj prostor i sve vas pozvati na sljedeća događanja.

U nedjelju 23. listopada 2016. kardinal Burke održat će Svetu misu u crkvi sv. Katarine na Gornjem gradu. Misno slavlje počinje u 9h.

Istoga dana navečer u 18h održat će se predstavljanje njegove knjige "I Božja ljubav Tijelom postala" u dvorani "Vijenac" Nadbiskupijskog pastoralnog instituta na Kaptolu 29a. Hrvatsko izdanje priredili su moji prijatelji iz Quo Vadisa koji su se mukotrpno potrudili da se ova knjiga može naći i u vašim rukama.

Osim ovih relevantnih informacija, želim spomenuti još nekoliko stvari.

Ovo nije samo poziv na Svetu misu i na predstavljanje knjige, već i poziv da podržite kardinala Burkea čiji je dolazak u Hrvatsku uzburkao mnoge duhovne i razotkrio namisli mnogih srdaca. Nerado to kažem, ali otkazivanje TLM-a koji se trebao održati u ponedjeljak, kao i ostale peripetije oko gotovo nadljudske organizacije kardinalova dolaska svima nama mogu biti dovoljan poticaj da kardinalu osiguramo koliko-toliko srdačnu dobrodošlicu i koliko-toliko ugodan posjet Crkvi u Hrvatskoj / Zagrebačkoj nadbiskupiji. Naime, što god netko rekao, ovo je privilegija za sve nas.

Dođite na Svetu misu. Dođite na promociju knjige.

Pozovite svoje prijatelje, susjede, braću, sestre...

Jednostavno dođite i podržite kardinala.

DD

Srednjovjekovna žena - sv. Hildegarda iz Bingena

Posljednji objavljeni post prije točno šest mjeseci i jednog dana. 

Ništa strašno. 

Pa da me ne bi neki blogeri skinuli s popisa redovito čitanih blogova, odlučih sastaviti jedan post, nimalo jednostavan za sastaviti.

Glavni lik mog, nazovimo, povratničkoga posta jest jedna žena. Sv. Hildegarda iz Bingena (1098 - 1179) prije nekoliko je dana bila tema jednog razgovora, pa sam odlučila "prošetati" internetskim bespućima i izdvojiti nešto iz njezina pera. 

Kažu: opatica (benediktinka), mističarka, prava srednjovjekovna žena izuzetne inteligencije i intelektualne oštrine, skladateljica nekih od najljepših himana, "izumiteljica" vlastitoga jezika, medicinska stručnjakinja i tako dalje, i tako dalje. Nedugo sam imala priliku pročitati knjigu "Hildegardina medicina" koju su priredili Wighard Strehlow i Gottfried Hertzka. Iskreno, nije me oduševila onako kako sam očekivala, budući da knjiga sadrži, po mom mišljenju, podosta new age elemenata. A možda ja baš i ne razumijem srednjovjekovni diskurs :/. Kako god, prije čak šest godina Glas Koncila objavio je intervju sa spomenutim autorom Strehlowom. Pa koga zanima, evo. No, radije bih vam preporučila katehezu pape Benedikta XVI. o spomenutoj svetici, nedugo zatim uvršenoj u red naučiteljica.

Osim medicine i himana po kojima je ova svetica poznata u katoličkom svijetu, Hildegarda se bavila i teologijom. Naišla sam na njezino kratko djelo Triginta octo quaestionum solutiones (hrv. Rješenja na tridesetosam pitanja), od kojih sam izdvojila samo četiri meni najzanimljivijih. Prijevod slijedi u nastavku.

Pitanje XIV.

Što znače Pavlove riječi: "Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske?" Što su anđeoski jezici?

Odgovor

Anđeli, koji su duhovi, ne govore umu razumljivim riječima, osim [ako njima govore] zbog čovjeka. Njihovi su jezici (po)hvala što odzvanja. Čovjek, pak, koji sve što zvuči prepoznaje po zvuku, ugodu svoga srca očituje u zvuku glasa što ga oslobađa uzdisajem duha.

******

 

 Pitanje XV.

Što znače Dužina i Širina, Visina i Dubina za koje Pavao želi da Efežani (3, 17-18) shvate sa svima svetima?

Odgovor

Pod spomenutom Dužinom podrazumjeva se božanska punina koja nema ni kraja ni početka, budući da se ona po svom djelovanju koje ima početak, ne može razumjeti ni u kakvom napretku ikakvog znanja. Širina, nadalje, označava beskonačnu Božju moć koja nema početka, koja ne raste do ispunjenja niti se umanjuje do nestanka. Pod Visinom, pak, treba prihvatiti jasnoću svetoga božanstva koje se nikada nije očitovalo i čiji sjaj nikada neće proći. Dubina, s druge strane, označava kada se Bog u tim trima prethodno spomenutim silama koje opstoje u svojoj moći i koje mu se nipošto ne mogu oduprijeti, bori protiv mračnoga bezdana, dok se pod Njegovom jasnoćom podrazumjevaju svi sveti koji Njega bijahu ljubili, te koji su s Njim, po vjeri i djelima, zadržali čvrstoću u dobroj postojanosti svoga služenja.

********

  

Pitanje XIX.

Što znače riječi: "Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je; tko pak bludniči, protiv svoga tijela griješi"? (1 Kor 6, 18)

Odgovor

Svaki grijeh koji čovjek u putenosti po svom uznositom znanju, a po đavlovom uvjeravanju, učini protiv drugoga čovjeka, čini ga đavolskom vještinom koja među ljude sije neslogu, te ih potiče na srdžbu i mržnju. Zbog toga je [taj grijeh] izvan tijela. No, tko je pohotom svoga tijela s grešnom željom u žilama i svojoj srži potaknut na blud, samoga sebe toliko uzbuđuje i ranjava sve dok ne oslabi. Taj griješi protiv svoga tijela.

***********

Pitanje XX.

Od dana uskrnuća sve do dana uzašašća, dok Gospodin ne bijaše među učenicima, što treba vjerovati gdje se nalazio?

Odgovor

Bog, koji je među nama na vidljiv način prebivao u svojoj ljudskoj naravi, cijelu je zemlju ispunio svojim čudesima. Poslije svoga uskrsnuća kroz četrdeset je dana u toj svojoj ljudskosti, koju je po Duhu Svetom na se preuzeo po Mariji Djevici, pročistio je sva počela / sva tijela koja su prijestupom prvoga čovjeka okaljana. Također, duše svetih i onih koji trebaju biti spašeni, a koje je pod pobjedničkim stijegom svoje moći zarobljene od pakla otkupio mnogobrojnom vojskom anđela, s Njim su prebivale u nebesima gdje je sve posvetio. 

************

Za sve oni koji će preskočiti čitanje teksta, evo jedne lijepe glazbene numere, također sv. Hildegarde :)

Discipula D.

Tradicionalni ispit savjesti na kraju dana

Na stranici Traditional Catholic Priest (koju ujedno navodim kao izvor i za tekst i za slike) pronašla sam vrlo jednostavan, ni po čemu spektakularan, ali vrlo dobar i konkretan ispit savjesti (s natruhama tradicionalizma ;)) koji je dobro napraviti na kraju dana. Iako je ovaj podijeljen u deset točaka, svatko mu može dodati nešto svoje, tj. ono na što njegova vlastita savjest reagira. Pa eto, neka se nađe. Nadam se da će nam svima dobro doći. :)

 

Katolička je tradicija da se svećenici, redovnici i laici koji mole Povečerje (lat. Completorium) na početku zaustave i naprave ispit savjesti. Smisao je toga osvrnuti se na protekli dan i uvidjeti na kojim smo životnim područjima griješili, te kako to možemo sutra popraviti.

Evo nekoliko korisnih prijedloga koji mogu pomoći u obavljanju ispita savjesti:

1) Slijediti Isusa. Valja razmotriti jesmo li svoje poslanje živjeli u nasljedovanju Isusa. Koliko sam danas dosljedno slijedio Isusa u svom osobnom pozivu kao biskup, svećenik, redovnik, samac, supružnik, majka, otac, dijete, učitelj, liječnik, poslovni čovjek itd. Jesam li na bilo koji način bio lošim primjerom ili uzrokom sablazni bilo komu tko zna da sam katolik?

2) Korištenje vremena. Kako sam danas koristio vrijeme: dobro i disciplinirano ili pak u besposličarenju (neizvršavanju svojih obveza, nap. prev.) i trateći ga? Jesam li gubio vrijeme gledajući televizor, prateći sportove, igrajući igrice, trateći ga na internetu...?

3) Božja volja. Na kojim sam životnim područjima danas ispunio Božju volju? Jesam li izvršavao Božju volju? Što me spriječilo u tomu da ju izvršavam?

4) Milosrđe (ljubav). Jesam li danas ljubio Boga iznad svega i iznad svakoga? Jesam li iskazivao milosrđe (ljubav) prema svojoj obitelji, prijateljima, kolegama ili siromašnima? Jesam li danas prema bilo komu bio nestrpljiv?

5) Molitva. Jesam li danas izmolio molitve za koje sam se obvezao da ću ih moliti? Jesam li ih izmolio žurno? Molim li srcem? Imam li vremena za molitvu? Jesam li Svetu Misu služio s dubokom pobožnošću / dubokim predanjem (ovo vrijedi za svećenike, nap. prev.)? Jesam li danas mogao prisustvovati latinskoj Misi? Jesam li molio na primjerenom mjestu (pretpostavljam da se ovo također odnosi na svećenike, odnosno slavljenje Mise na primjerenom mjestu, nap. prev.)? Jesam li dopustio da me [u molitvi] ometaju izvanjski čimbenici?

6) Strah. Jesam li danas imao dovoljno straha Božjega kako ne bih prema Bogu bio neposlušan ili Ga uvrijedio? Jesam li dopustio da me strah od povrijeđivanja drugih spriječi u prakticiranju (promicanju) katoličke vjere? Jesam li dopustio da me strah od drugih spriječi u činjenju onoga na što me Bog u životu poziva? Je li me strah na bilo koji način omeo da živim potpun i smislen život?

7) Tjelesnost. Jesam li se danas zdravo hranio? Jesam li primjereno odmarao? Jesam li se danas prepustio lijenosti? Jesam li danas svjesno prionuo uz grešna spolna djela ili misli? Jesam li gledao pornografiju ili ju pokazivao drugima? Jesam li pazio na čistoću pogleda? Jesam li se nečestito odjenuo i tako druge poticao na grijeh?

8) Jezik. Jesam li danas ogovarao? Jesam li sudjelovao u beskorisnim razgovorima (eng. chatter, brbljanjima, tlapnjama, nap. prev.)? Jesam li koga loše savjetovao? Jesam li koristio dar govora da drugima dijelim Isusa? Jesam li loše govorio?

9) Povjerenje. Jesam li živio svoj život vjerujući da je Bog sa mnom i da me štiti? Jesam li pretjerano brinuo o svom zdravlju, novcu, obitelji ili poslu?

10) Zahvalnost. Jesam li danas bio zahvalan na svojoj katoličkoj vjeri, na svom životu, obitelji, prijateljima, domu, poslu, odjeći, prijevozu, zdravlju i hrani?

Ovo je jednostavan popis kroz kojeg možemo proći na kraju dana. Može mu se pridodati bilo što.

Nakon toga, valja se pokajati za grijehe koje smo počinili kroz taj dan te donijeti odluku da ćemo sutra biti bolji. Vrlo je važno zapamtiti da s Božjom milošću i našom raspoloživošću možemo svakodnevno živjeti svoju svetost na koju nas Bog poziva.

Ispit savjesti treba završiti s Confiteor.

Confiteor Deo omnipotenti, beatae Mariae semper Virgini, beato Michaeli Archangelo, beato Ioanni Baptistae, sanctis Apostolis Petro et Paulo, et omnibus Sanctis, quia peccavi nimis cogitatione, verbo et opere: mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa. Ideo precor beatam Mariam semper Virginem, beatum Michaelem Archangelum, beatum Ioannem Baptistam, sanctos Apostolos Petrum et Paulum, et omnes Sanctos, orare pro me ad Dominum Deum nostrum. Amen.

DD