Vapaj...

(izvor)

Presveta Djevice,

ti, koja si na nebo uznesena jer si Ocu tako omiljela, primi ovaj vapaj.

Vapaj, kažem, jer srce ga je puno. 

A želi biti puno Onoga od kojeg sve dobro potječe.

Ti, koja si Ocu predala sve svoje da bi primila sve Njegovo, 

pouči me kako učiniti isto, premda mi čovječnost to ponekad ne dopušta.

Pouči me kako u tvojem liku i bezvremenskom predanju iščitavati život Onoga koji je Život.

Pouči me kako tvojim očima promatrati Onoga koji je Život i koji taj život daje iz ljubavi za mnoge.

Pouči me kako služiti u slobodi, uvijek usiredrena u raspetoj Ljubavi.

Ovaj vapaj kao dar tebi, Presveta, stavljam u tvoje ruke.

Svoje ruke, pune toga vapaja, pruži prema Isusu.

I predaj Mu sve moje.

Jer ništa drugo i nemam za dati.

Molitva za prihvaćanje smrti #1

izvor

Nedavna zbivanja o kojima bruji velik dio katoličke blogosfere potaknula su me da, nakon podužeg vremena, posegnem za jednom molitvom od koje mi se redovito ledi krv u žilama (pa i trebalo bi tako biti kad se govori o spasenju duša, zar ne?). Sjećam se kako sam neravnodušno reagirala kad sam ju prvi put čula. Unatoč tomu, borila sam se rukama i nogama da do nje dođem, budući da se duboko urezala u mene. Ne znam kako će ona odjeknuti kod čitatelja, no moram priznati kako ju meni i nije odveć lako moliti. Čak ju nekako i izbjegavam moliti jer je pitanje smrti u mom slučaju slagalica koja teško sjeda na svoje mjesto. Zašto? Zato što samu sebe pitam mislim li ja to tako i želim li ja to tako kako stoji u molitvi. S druge pak strane, pitanje smrti nešto je nezaobilazno i bolje bi nam bilo što prije prihvatiti činjenicu da ćemo umrijeti i da je neopisivo važno moliti za dobru smrt. 

Molitva koja slijedi u nastavu preuzeta je iz molitvenika Bdijte i molite: molitvenik latinsko-hrvatski, u izdanju Naklade sv. Antuna, prir. msgr. Jorge Ramos, 2017. Svojevremeno ga je predstavio i Toma na svom blogu.

Koliko znam, autor ove molitve nije poznat. Nadam se da će mnogi od vas rado moliti ovu molitvu.

Prihvaćanje smrti

Bože, moj Oče, Gospodaru života i smrti, koji si zauvijek, uz pravednu kaznu za naše grijehe, odredio da svi ljudi umru - evo me pred Tobom ničice. Iz svega srca mrzim svoje grijehe za koje sam tisuću puta zaslužio smrt koju sada prihvaćam kako bih ispaštao i bio poslušan tvojoj volji. Rado ću umrijeti, Gospodine, u vrijeme, na mjestu i na način kako Ti želiš, a do tada ću iskoristiti dane koji mi u životu preostaju kako bih se borio protiv svojih mana, porastao u ljubavi, kako bih prekinuo sve veze koje moje srce privezuju za stvorenja, kako bih pripremio svoju dušu za tvoju prisutnost. Od sada se bez pridržaja prepuštam u ruke Tvoje očinske Providnosti. Amen.

Molitva za dobru smrt

Stvoritelju moj i Oče moj, molim Te za najvažniju od svih milosti: za konačnu ustrajnost i svetu smrt. Premda sam uvelike zloupotrijebio život koji si mi dao, daj mi da ga od sada živim i ispunjavam u Tvojoj svetoj ljubavi.

Daj da umrem kao sveti patrijarsi, ostavljajući bez tuge ovu tužnu dolinu kako bih uživao u vječnom spokoju u svojoj pravoj domovini.

Daj da umrem kao slavni sveti Josip uz pratnju Isusa i Marije i izgovarajući ta slatka imena za koje se nadam da ću ih blagoslivljati cijelu vječnost.

Daj da umrem s Bezgrešnom Djevicom, u prečistoj ljubavi, i sa željom da postanem jedno s jedinim objektom moje ljubavi.

Daj da umrem kao Isus na križu, potpuno poistovjećen s Očevom voljom, sasvim predan iz ljubavi.

Isuse, Ti si umro za mene. Podaj mi milost da umrem činom savršene ljubavi prema Tebi. Sveta Marijo, Majko Božja, moli za me sada i na času moje smrti. Sveti Josipe, moj oče i gospodaru, daj da umrem smrću pravednika. Amen.

Molitva

Gospodine Bože moj, od sada primam uz dobru volju iz tvoje ruke svaku vrstu smrti koju mi namjeravaš poslati, sa svim strepnjama, patnjama i bolima.

Isuse, Josipe i Marijo! Darujem vam svoje srce i dušu!

Isuse, Josipe i Marijo! Pomozite mi u posljednjoj borbi!

Isuse, Josipe i Marijo! Neka moja duša s vama počine u miru! Amen.

Napomena: Važne dijelove molitvi stavila sam u kurziv jer na njih posebno želim ukazati.

Eto, toliko za sada.
Molimo za našu Crkvu.

Discipula Domini

Poziv na pojačanu molitvu...

Dragi ljudi, draga Crkvo Katolička,

vjerujem kako ste upoznati s najnovijim, u najmanju ruku skandaloznim, sablasnim, zgražanja  i osude vrijednim zbivanjima u našoj Crkvi (osobito u Americi). Ne znam jesmo li svi skupa svjesni što ovo znači ne samo za svakoga tko iole poznaje crkvenu stvarnost, budući da se u njoj kreće, već i za cijelu Katoličku Crkvu (jednako za nas u Hrvatskoj, Japanu i na Havajima).

Stoga koristim ovu priliku da vas sve pozovem na pojačanu molitvu (i post, fakultativno) za cijelu Kristovu Crkvu. Molim za Crkvu zaštitu Predragocijene Krvi Kristove i zaštitu Bezgrešna Srca Marijina. Neka nas sve blagoslovi dobri Bog.

Discipula D.

Ponovni dolazak...

Dragi čitatelji ovoga bloga, 

mnogi od vas pisali su mi što u komentarima, što na blogovski mail pitajući me kada će novi post. Ima tomu već ohoho vremena, no vjerujem kako ćete mi oprostiti na podužoj pauzi. Razlozi su, dakako, objektivni: u međuvremenu sam se udala, a kako je Bog muškarce lišio jednog rebra (moj suprug nije ni po čemu izuzet od toga...hehehe), taj figurativni nedostatak uglavnom moraju nadoknaditi žene svojim multitaskanjem :D.

Malo šale za početak nije na odmet...

...no prijeđimo mi radije na ozbiljne, da ne kažem duhovne stvari :)

Mogu li za pisanje već uobičajenih "povratničkih" postova odabrati bolji trenutak od ove prve nedjelje došašća? Meni se čini da čovjek uvijek može odabrati bolje, no budući da je ovaj trenutak neponovljiv, on je potpuno savršen za pisanje nekog posta u adventskoj maniri.

Jutros zornica. Susrećem svoje dvije susjede u liftu. Jedna živi iza jednih, a druga iza drugih vrata na trećem katu zgrade. "Valjda mi susjede isto idu na zornicu. Pa sigurno. Gdje bi inače išle u 5:50?" Razmišljam ja tako i na kraju zaključujem: "Ajde divno! Susjede isto idu u crkvu." Klasika, znate.

Ulazim u crkvu. Sve je ljubičasto. Počinje novo razdoblje za ovu Tvoju Crkvu, Bože. A gle, i za mene je ovo nova prilika, nova mogućnost, nova nada, nova šansa. Sjednem u klupu, vrtim par sekundi u glavi što Ti mogu predavati u ovom došašću. Joj, toliko je toga. Odakle krenuti? Znam samo da bih voljela da mi dušu obaviješ tim istim ljubičastim detaljima iščekivanja u zahvalnosti i potpunoj vjernosti Tebi.

Prvo čitanje. Prorok Izaija izgovara valjda neke od najdivnijih redaka u povijesti moga srca. "Ti si, Gospodine, naš otac, otkupitelj naš... Zašto si dopustio da odlutamo s tvojih putova?... O da razdereš nebesa i siđeš... Pritječeš onomu što pravdu čini radosno... Pa ipak, Gospodine, ti si naš otac: mi smo glina, a ti naš lončar - svi smo mi djelo ruku tvojih." Gle, stvarno, Ti si moj Otac i Otac svih ovih bakica i dedeka i mladih i teta i stričeka u srednjih godinama koji su sad ovdje. Svi smo mi glina u Tvojim rukama. Prikazujem Ti onda ovaj strah od toga da se prepustim biti ta glina jer Ti znaš da ponekad volim sama "glinirati" i da Ti to nećeš napraviti tako dobro kao ja. 

Evanđelje. Bdijte! Bdijte, bdijte, bdijte! Čovjek odlazi na put, svojima u kući povjerava vođenje kuće, poslove koje su dužni obavljati. A najveću ulogu ima jedan obični vratar. Bdij, vrataru, nad vratima svoga srca, bdij na tim svetim vratima kroz koja sve ulazi i izlazi. On može doći svaki čas. A kada dođe, hoće li moći ući u svoju kuću (srce)? Hoćeš li, autorice ovoga teksta, spavati ili ćeš bdjeti? Želim biti ciča, budna, razbuđena, spremna Ti otvoriti ta vrata jer ipak, to je Tvoja kuća.

Evo prigodna molitva:

Gospodine,

ne dopusti da naredna četiri tjedan provedem u spavanju i ljenčarnju nad sobom i drugima. 

Ne dopusti da me strah od predanja sputava u tomu da ti prepustim lončarenje.

Sve je Tvoje, sve u Tebi počinje i završava, sve je zbog Tebe.

Neka tako bude i na dan pljenja prve svijeće pa i sutra i uvijek i dovijeka.

Discipula Domini