Srednjovjekovna žena - sv. Hildegarda iz Bingena

Posljednji objavljeni post prije točno šest mjeseci i jednog dana. 

Ništa strašno. 

Pa da me ne bi neki blogeri skinuli s popisa redovito čitanih blogova, odlučih sastaviti jedan post, nimalo jednostavan za sastaviti.

Glavni lik mog, nazovimo, povratničkoga posta jest jedna žena. Sv. Hildegarda iz Bingena (1098 - 1179) prije nekoliko je dana bila tema jednog razgovora, pa sam odlučila "prošetati" internetskim bespućima i izdvojiti nešto iz njezina pera. 

Kažu: opatica (benediktinka), mističarka, prava srednjovjekovna žena izuzetne inteligencije i intelektualne oštrine, skladateljica nekih od najljepših himana, "izumiteljica" vlastitoga jezika, medicinska stručnjakinja i tako dalje, i tako dalje. Nedugo sam imala priliku pročitati knjigu "Hildegardina medicina" koju su priredili Wighard Strehlow i Gottfried Hertzka. Iskreno, nije me oduševila onako kako sam očekivala, budući da knjiga sadrži, po mom mišljenju, podosta new age elemenata. A možda ja baš i ne razumijem srednjovjekovni diskurs :/. Kako god, prije čak šest godina Glas Koncila objavio je intervju sa spomenutim autorom Strehlowom. Pa koga zanima, evo. No, radije bih vam preporučila katehezu pape Benedikta XVI. o spomenutoj svetici, nedugo zatim uvršenoj u red naučiteljica.

Osim medicine i himana po kojima je ova svetica poznata u katoličkom svijetu, Hildegarda se bavila i teologijom. Naišla sam na njezino kratko djelo Triginta octo quaestionum solutiones (hrv. Rješenja na tridesetosam pitanja), od kojih sam izdvojila samo četiri meni najzanimljivijih. Prijevod slijedi u nastavku.

Pitanje XIV.

Što znače Pavlove riječi: "Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske?" Što su anđeoski jezici?

Odgovor

Anđeli, koji su duhovi, ne govore umu razumljivim riječima, osim [ako njima govore] zbog čovjeka. Njihovi su jezici (po)hvala što odzvanja. Čovjek, pak, koji sve što zvuči prepoznaje po zvuku, ugodu svoga srca očituje u zvuku glasa što ga oslobađa uzdisajem duha.

******

 

 Pitanje XV.

Što znače Dužina i Širina, Visina i Dubina za koje Pavao želi da Efežani (3, 17-18) shvate sa svima svetima?

Odgovor

Pod spomenutom Dužinom podrazumjeva se božanska punina koja nema ni kraja ni početka, budući da se ona po svom djelovanju koje ima početak, ne može razumjeti ni u kakvom napretku ikakvog znanja. Širina, nadalje, označava beskonačnu Božju moć koja nema početka, koja ne raste do ispunjenja niti se umanjuje do nestanka. Pod Visinom, pak, treba prihvatiti jasnoću svetoga božanstva koje se nikada nije očitovalo i čiji sjaj nikada neće proći. Dubina, s druge strane, označava kada se Bog u tim trima prethodno spomenutim silama koje opstoje u svojoj moći i koje mu se nipošto ne mogu oduprijeti, bori protiv mračnoga bezdana, dok se pod Njegovom jasnoćom podrazumjevaju svi sveti koji Njega bijahu ljubili, te koji su s Njim, po vjeri i djelima, zadržali čvrstoću u dobroj postojanosti svoga služenja.

********

  

Pitanje XIX.

Što znače riječi: "Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je; tko pak bludniči, protiv svoga tijela griješi"? (1 Kor 6, 18)

Odgovor

Svaki grijeh koji čovjek u putenosti po svom uznositom znanju, a po đavlovom uvjeravanju, učini protiv drugoga čovjeka, čini ga đavolskom vještinom koja među ljude sije neslogu, te ih potiče na srdžbu i mržnju. Zbog toga je [taj grijeh] izvan tijela. No, tko je pohotom svoga tijela s grešnom željom u žilama i svojoj srži potaknut na blud, samoga sebe toliko uzbuđuje i ranjava sve dok ne oslabi. Taj griješi protiv svoga tijela.

***********

Pitanje XX.

Od dana uskrnuća sve do dana uzašašća, dok Gospodin ne bijaše među učenicima, što treba vjerovati gdje se nalazio?

Odgovor

Bog, koji je među nama na vidljiv način prebivao u svojoj ljudskoj naravi, cijelu je zemlju ispunio svojim čudesima. Poslije svoga uskrsnuća kroz četrdeset je dana u toj svojoj ljudskosti, koju je po Duhu Svetom na se preuzeo po Mariji Djevici, pročistio je sva počela / sva tijela koja su prijestupom prvoga čovjeka okaljana. Također, duše svetih i onih koji trebaju biti spašeni, a koje je pod pobjedničkim stijegom svoje moći zarobljene od pakla otkupio mnogobrojnom vojskom anđela, s Njim su prebivale u nebesima gdje je sve posvetio. 

************

Za sve oni koji će preskočiti čitanje teksta, evo jedne lijepe glazbene numere, također sv. Hildegarde :)

Discipula D.

Tradicionalni ispit savjesti na kraju dana

Na stranici Traditional Catholic Priest (koju ujedno navodim kao izvor i za tekst i za slike) pronašla sam vrlo jednostavan, ni po čemu spektakularan, ali vrlo dobar i konkretan ispit savjesti (s natruhama tradicionalizma ;)) koji je dobro napraviti na kraju dana. Iako je ovaj podijeljen u deset točaka, svatko mu može dodati nešto svoje, tj. ono na što njegova vlastita savjest reagira. Pa eto, neka se nađe. Nadam se da će nam svima dobro doći. :)

 

Katolička je tradicija da se svećenici, redovnici i laici koji mole Povečerje (lat. Completorium) na početku zaustave i naprave ispit savjesti. Smisao je toga osvrnuti se na protekli dan i uvidjeti na kojim smo životnim područjima griješili, te kako to možemo sutra popraviti.

Evo nekoliko korisnih prijedloga koji mogu pomoći u obavljanju ispita savjesti:

1) Slijediti Isusa. Valja razmotriti jesmo li svoje poslanje živjeli u nasljedovanju Isusa. Koliko sam danas dosljedno slijedio Isusa u svom osobnom pozivu kao biskup, svećenik, redovnik, samac, supružnik, majka, otac, dijete, učitelj, liječnik, poslovni čovjek itd. Jesam li na bilo koji način bio lošim primjerom ili uzrokom sablazni bilo komu tko zna da sam katolik?

2) Korištenje vremena. Kako sam danas koristio vrijeme: dobro i disciplinirano ili pak u besposličarenju (neizvršavanju svojih obveza, nap. prev.) i trateći ga? Jesam li gubio vrijeme gledajući televizor, prateći sportove, igrajući igrice, trateći ga na internetu...?

3) Božja volja. Na kojim sam životnim područjima danas ispunio Božju volju? Jesam li izvršavao Božju volju? Što me spriječilo u tomu da ju izvršavam?

4) Milosrđe (ljubav). Jesam li danas ljubio Boga iznad svega i iznad svakoga? Jesam li iskazivao milosrđe (ljubav) prema svojoj obitelji, prijateljima, kolegama ili siromašnima? Jesam li danas prema bilo komu bio nestrpljiv?

5) Molitva. Jesam li danas izmolio molitve za koje sam se obvezao da ću ih moliti? Jesam li ih izmolio žurno? Molim li srcem? Imam li vremena za molitvu? Jesam li Svetu Misu služio s dubokom pobožnošću / dubokim predanjem (ovo vrijedi za svećenike, nap. prev.)? Jesam li danas mogao prisustvovati latinskoj Misi? Jesam li molio na primjerenom mjestu (pretpostavljam da se ovo također odnosi na svećenike, odnosno slavljenje Mise na primjerenom mjestu, nap. prev.)? Jesam li dopustio da me [u molitvi] ometaju izvanjski čimbenici?

6) Strah. Jesam li danas imao dovoljno straha Božjega kako ne bih prema Bogu bio neposlušan ili Ga uvrijedio? Jesam li dopustio da me strah od povrijeđivanja drugih spriječi u prakticiranju (promicanju) katoličke vjere? Jesam li dopustio da me strah od drugih spriječi u činjenju onoga na što me Bog u životu poziva? Je li me strah na bilo koji način omeo da živim potpun i smislen život?

7) Tjelesnost. Jesam li se danas zdravo hranio? Jesam li primjereno odmarao? Jesam li se danas prepustio lijenosti? Jesam li danas svjesno prionuo uz grešna spolna djela ili misli? Jesam li gledao pornografiju ili ju pokazivao drugima? Jesam li pazio na čistoću pogleda? Jesam li se nečestito odjenuo i tako druge poticao na grijeh?

8) Jezik. Jesam li danas ogovarao? Jesam li sudjelovao u beskorisnim razgovorima (eng. chatter, brbljanjima, tlapnjama, nap. prev.)? Jesam li koga loše savjetovao? Jesam li koristio dar govora da drugima dijelim Isusa? Jesam li loše govorio?

9) Povjerenje. Jesam li živio svoj život vjerujući da je Bog sa mnom i da me štiti? Jesam li pretjerano brinuo o svom zdravlju, novcu, obitelji ili poslu?

10) Zahvalnost. Jesam li danas bio zahvalan na svojoj katoličkoj vjeri, na svom životu, obitelji, prijateljima, domu, poslu, odjeći, prijevozu, zdravlju i hrani?

Ovo je jednostavan popis kroz kojeg možemo proći na kraju dana. Može mu se pridodati bilo što.

Nakon toga, valja se pokajati za grijehe koje smo počinili kroz taj dan te donijeti odluku da ćemo sutra biti bolji. Vrlo je važno zapamtiti da s Božjom milošću i našom raspoloživošću možemo svakodnevno živjeti svoju svetost na koju nas Bog poziva.

Ispit savjesti treba završiti s Confiteor.

Confiteor Deo omnipotenti, beatae Mariae semper Virgini, beato Michaeli Archangelo, beato Ioanni Baptistae, sanctis Apostolis Petro et Paulo, et omnibus Sanctis, quia peccavi nimis cogitatione, verbo et opere: mea culpa, mea culpa, mea maxima culpa. Ideo precor beatam Mariam semper Virginem, beatum Michaelem Archangelum, beatum Ioannem Baptistam, sanctos Apostolos Petrum et Paulum, et omnes Sanctos, orare pro me ad Dominum Deum nostrum. Amen.

DD

Želim i danas, Gospodine...

izvor

Želim i danas, Gospodine, svojim nespretnim korakom prošetati Tvojim Betlehemom.

Znam da se tu krije Tvoja škola.

Tek si rođen, a već poučavaš.

Zato i ja - danas - ponovno - želim nogama kročiti na to tlo.

Želim Ti i danas, Gospodine, reći da su moje nesigurnosti teške.

Duboke su, Isuse.

I ne znam zašto uvijek mislim da se sigurnost od tih varljivih nesigurnosti krije negdje

izvan Tvoga Betlehema.

A tamo sve počinje...onako...za ozbiljno.

Pa dopusti mi, stoga, moj Gospodine, da kleknem pred Tebe

i samo promatram Tvoj pogled u kojem se zrcale i svi moji početci.

Moji i Tvoji zajedno.

 

Ovdje više ništa nije sigurno, Isuse.

Čak ni Ti ovdje nisi siguran.

Ali...vidim da se neka odlučnost, odvažnost i hrabrost,

pa i sigurnost,

kriju u ovo dvoje ljudi Ljubavi pored Tebe.

U Josipovim se očima istovremeno naziru neko čudesno divljenje

i duboka želja da Te čuva samom svojom otvorenošću Očevoj Volji,

ali i strepnja hoće li njegova čovječnost to biti kadra.

A onda ga ona - Majka - pogleda i...on osjeti smiraj. Otpočine na trenutak.

Koja li je to otvorenost!

Koja li je to snaga!

Kojeg li povjerenja u Mudrost!

A ja?

Što ja mogu učiniti da Tvoj Betlehem postane i moj?

Gdje sam ja, moj Gospodine?

U silnoj neznatnosti moje ljubavi prema Tebi, tek rođenom,

želim Te gledati pogledom Josipa,

pogledom Majke,

pogledom koji Ti govori o Betlehemu moga srca...

ili ako ništa drugo, o srcu koje želi postati Tvojim Betlehemom.

Moje srce - Tvoj Betlehem.

To želim.

Kralju,

osposobi me za ljubav.

Osposobi moje postojanje za ljubav koja se rađa u Betlehemu.

Svaku ranu,

svaku slabost,

svaki pad,

svako malodušje,

svako odustajanje,

svako postustajanje,

svako nepovjerenje,

svako previranje -

učini pogodnim mjestom na kojem ćeš se roditi.

Jer to srce želi postati Tvojim Betlehemom.

Moje srce - Tvoj Betlehem.

To želim.

DD

Mržnja prema svetom jeziku Crkve

Kako nekomu objasniti zašto je latinski jezik važan? Kako to objasniti jednom katoliku? Kako izreći da bi svaki katolik trebao znati barem osnove latinskoga, a da pritom kao odgovor ne dobiješ izjavu "latinski je mrtav jezik", "tko će učiti sve te nastavke"? Ako spomeneš latinski kao jezik liturgije, statistike pokazuju kako više od 90% ljudi odgovori da to nema smisla jer "svećenika ama baš ništa ne razumijem" ili "glupo mi je stajati tamo kad ga ništa ne kužim"... Iskreno, pomalo me zabrinjavaju izjave tih katolika.

Sasvim sam "slučajno" nedavno naišla na jedan fantastičan tekst iz liturgijske instrukcije Prospera Guérangera, francuskog benediktinca iz 19. stoljeća. Razmišljanje me uvelike oduševilo, obogatilo. Prevedoh ga na hrvatski, u nadi da će u mnogima pobuditi ljubav prema jeziku koji povezuje cijelu Kristovu Crkvu.

Mržnja prema latinskom jeziku usađena je u srcima svih neprijatelja Rima. Oni ga prepoznaju kao sponu koja povezuje katolike diljem svijeta, kao arsenal pravovjerja usmjeren protiv podmuklosti raskolničkoga duha... Duh pobune koji ih potiče da univerzalnu molitvu prilagode govoru svakoga čovjeka, svake regije, svake zemlje, za mnoge je iznjedrio plodove, dok sami reformatori neprestano uviđaju kako katolici, unatoč svojim latinskim molitvama, uživaju bolje i s više gorljivosti izvršavaju svoje dužnosti čašćenja nego što to čine protestanti. Svakoga sata u danu, božansko slavlje prisutno je u katoličkim crkvama. Vjerni katolik koji u njemu sudjeluje svoj materinski jezik ostavlja pred vratima [crkve]. Izuzev homilije, on ne čuje ništa doli otajstvene riječi koje se ne mogu čuti čak ni u najsvečanijem dijelu Kanona Mise. Nadalje, to ga otajstvo toliko zanosi da nimalo ne zavidi mnogim protestantima... Moramo priznati da je glavni udarac protestanizma objava rata protiv svetoga jezika. Ako bi protestantizam ikada i uspio uništiti [latinski jezik], dobrim bi dijelom bio na putu pobjede. Izlažući ju profanizaciji, poput djevice koja je oskvrnuta, Liturgija bi od toga trenutka nadalje izgubila glavninu svoga sakralnoga karaktera, i ljudi bi vrlo brzo shvatili kako nije vrijedno zapostavljati svoj rad i zadovoljstva radi toga da se ode i posluša ono što se govori na isti način na koji se govori i na tržnicama...

Mislim da ovomu ne treba ništa dodavati.
U redu, možda još samo ovo:

Kad god možete, kad vam se god ukaže prilika, kad god vas pitaju, uvijek u drugima nastojte zapaliti ljubav prema latinskom jeziku. Pazite da kod onih kod kojih ta vatra tinja ne postanete oni koji će tu vatru potpuno ugasiti.

Deus vos benedicat et custodiat!

Discipula D.